‘Na posao sam išla s mučninom, bila u depresiji. Ostavila sam obitelj i otišla na avion…’

Autor: CroExpress

Mlada djevojka koja je iz Hrvatske preselila u iseljeništvo javila nam se sa svojom kratkom pričom o odlasku u inozemstvo. Iako nije ulazila u detalje, prenosimo je kako bismo ukazali na sličnu ‘šprancu’ u gotovo svim pričama ljudi koji su u posljednje vrijeme napustili Hrvatsku.

‘Moja priča počinje u nekad uspješnom industrijskom gradu Sisku. Da, nekad uspješnom… Gradu u kojem sam odrasla.

Završila sam školu za fizioterapeuta i ubrzo se zaposlila kao njegovatelj u jednom domu. Tamo sam radila godinu dana. Nisam imala nekog izbora za posao. Samo da se radi. Dom u kojem sam radila bio je privatan. Godinu dana rada za minimalac, prekovremeni za 0 kuna, Božić, Uskrs, itd. A i uvjeti rada su bili užasni. Noge su mi bile u vodi dok sam tuširala korisnike, u kralježnici sam trpila nevjerojatnu bol.

Sve da bih bar nešto radila, pomogla ocu hrvatskom branitelju, nezaposlenoj majci i bratu koji ide u školu i svaka pomoć im je potrebna. Bila sam pod stresom i u depresiji. S mučninom sam išla na posao. A imam samo 21 godinu. Ali eto, bila sam sretna jer nisam na birou.

Tražila sam prilike za odlazak i bolji posao, bilo gdje u EU. Svog sadašnjeg poslodavca u Velikoj Britaniji pronašla sam na Euresu. Nakon što sam poslala životopis, javili su se u roku 7 dana (kod našeg poslodavca ne dobiješ ni odbijenicu!).

Procedura je trajala. E-mailovi, Skype razgovor. Skupila sam novac, snage i dala otkaz. Ostavila sam obitelj i prijatelje i otišla na avion. Došla sam u grad 30 kilometara od Londona. Smještaj mi je našao poslodavac i osobno došao po mene na aerodrom.

Sada imam savršene uvjete rada, poštovanje i novac za normalan život. Iako sam u tuđoj zemlji, sretna sam i ljudi su me prihvatili kao njihovu, ne kao stranca. Svojom pričom želim poručiti svima da se bore za svoje obitelji i sebe, da ne odustaju i da se sve može postići. ‘

Datum objave: 20.06.2015.