‘Došao sam u Njemačku bez eura u džepu, pao sam na dno. Ali…’

Autor: CroExpress

Naš čitatelj Mladen poslao nam je svoju priču o dolasku u Njemačku. Njegovih posljednjih dvije i pol godine bile su, što se posla tiče, doista burne.

‘Došao sam u Njemačku 21. siječnja 2013. godine praznog novčanika, bez jednog eura u džepu.

Došao sam u Frankfurt, točnije u Hanau kod Frankfurta. Tamo sam radio za 1000 eura mjesečno, ali uvjet je bio da otvorim Gewerbe. Radio sam za našeg čovjeka. Dogovor je bio da radim kao pizzajol, ali radio sam sve – od pizza do čišćenja, od kuhinje do transporta. Radio sam od jutra u devet sati do noći u tri sata. Nisam imao slobodnog dana, ni ugovora s kojim bi mogao izvući svoja prava.

Radio sam tako tri i pol mjeseca. Nisam mogao više izdržati taj napor. Pošto imam zaručnicu Njemicu, na njen nagovor sam došao u Bremen i počeo tražiti posao. Našao sam ga kod jednog našeg čovjeka koji je imao njemački restoran. Tamo mi je bilo obećano med i mlijeko, da bi me nakon mjesec i pol dana, kad sam ja uzeo stan i taman da sam se smirio, rekao da sam dobio otkaz.

E onda nisam znao što ću. Tražio sam bilo kakav posao. Opet sam ga našao u ‘našem’ steakhausu. Taj čovjek je bio bolestan na živce. Galamio po kuhinji, bacao beštek po podu, psovao nam svima po redu majku itd.. Ali plaća je bila uredna.

Ipak, nakon toliko vremena u kuhinji izgubio sam volju za tim poslom, iako sam kuhar po zanimanju. Sada sam se zaposlio preko agencije u DHL – u njemačkoj pošti dostavljam pakete i nakon šest mjeseci isteka dobit ću ugovor na godinu dana od firme. Imam plaćeni godišnji odmor, dva dana slobodno u tjednu i imam sve dodatne sate plaćene…

Što reći za kraj? Uvijek sam imao sreće u nesreći, uvijek sam nekako ustao. Makar sam pao na dno i tamo se može hodati.

Sad mi je bolje i nadam se da će tako i ostati…’

Datum objave: 21.06.2015.