Andrej Aky Hudjik: U Njemačkoj smo samo broj u državnoj statistici

Autor: CroExpress

Konstantno se žalimo kako je u Njemačkoj teško, ima se posla, ali došli Turci i Kinezi i maznuli nam radna mjesta, ali opet s druge strane, kod kuće su ostali zadrti Balkanci koji neznaju kako je to u bijelom svijetu…

Uvijek imamo potrebu nositi nešto izvana. Jer mi gastarbajteri mislimo kako zadrti Balkanci jos uvijek žive u socijalizmu pa neznaju što je Coca Cola ili Nutella. Ja kad idem kući, nosim apsolutno sve, od WC papira do kondoma. I što je najbolje, očekujem da su svi sretni kada im donesem poluprobavljene gumene bombone iz Rewe ili Aldi za 0.29 eura.

Evo, moj prvi susjed mi pričao kako je prije par godina ponio karnister benzina jer je mislio da hrvatsko gorivo nije dovoljno kvalitetno za njegov 8 godina star Audi. Štoviše, čak je mislio da je u Hrvatskoj nestašica goriva.

Ne treba zaboraviti ni specifican ukus za uređenje eksterijera. Najljepša i najveća kuća u selu je redovito od Mate iz Düsseldorfa, sa betonskim lavovima, kovanom ogradom, fontanicom, solarnim lampama u obliku žabe i sličnim stvarima…

Osim istančanog ukusa za nekretnine, prijevozna sredstva su redovito Mercedesi karavani u poluraspadnom stanju sa milijun krunica oko retrovizora, kapom ili jastukom (šahovnica je naravno obavezan detalj) na stražnjem staklu i onim drvenim nečim na vozačevom sjedalu…

Zašto ovo pišem… ne zato kako bi očekivao opet objave većine portala na Balkanu, ne zato da dokazujem nešto imaginarno… i ne zato da bi 90% ljudi popljuvalo moj status, pisanje, ironiju, osjećaje, povezanost sa nečim… ili nekim… ne pišem ni zato kako bi dokazao tim ljudima kako mi, novopridošli gastarbajteri, samo kukamo za domom ili kako smo pobjegli podvijena repa, ili kako imamo psihičkih i neznam kakvih sve problema… ne pišem ni zato da se dodvorim plavim, crvenim ili crnim, jer na kraju krajeva svi mi koji smo došli u Njemačku ili svi vi koji ćete tek doći, biti ćemo samo broj u državnoj statistici ljudi, koji su napustili svoju matičnu državu, uglavnom iz ekonomskih razloga… Što je najbitnije, ne pišem iz razloga kako bi me neki neodgojeni adolescent pitao ‘Gdje si ti bio ´91. pi**a ti materina?’ ili ‘´95…?’. Jer tamo gdje sam ja tada bio, tvoja noga vjerojatno nikada nije, niti će kročiti.

Istina je ovakva, da… Još su stari Rimljani rekli: ‘Ubi bene ibi patria’… i to je tako. Gdje je dobro, tu je domovina. Nebitno što je pola mene ostalo tamo. I nebitno što sam sam izabrao ovaj put. U 44. godini života. Za razliku od Balkanaca, Nijemcima su godine nebitne za novi posao. I da dragi moji… polako dolazim sebi… iz više pravaca… nakon što shvatiš da ovdje ne pada novac s neba, kao sto većina vas ‘dolje’ misli…

I nije problem u ljudima… već u pojedincima… i državi… pa da citiram NY Times… Što će mi država u kojoj je kriza dobila državljanstvo, gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili, gdje se svatko svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro i gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke, gdje se živi od budućnosti jer na sadašnjost se nema pravo, gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga… i da… što će mi država gdje samo živiš kako bi umro, a samo je glupost besmrtna…

Možda da ti adolescenti (a i oni nesto stariji), pa slobodno mogu reći i političari, malo okrenu svoj stav i ne pomisle da bismo mi kao gastarbajteri, mogli biti najbolji ambasadori za svoju maticču državu, a ne samo raspravljati o stjecanju državljanstva, dopisnom glasovanju ili dvostrukom oporezivanju mirovina…… Ili dođite na Zagrebački autobusni… ili još bolje Osječki… gdje svakodnevno za Njemačku odlaze autobusi, prepuni mladih ljudi, pa im tamo održite predizborni skup… I na kraju, ipak će to biti kao 60-ih godina… kupili smo kuće, kupili smo aute… ali kući se vratili nismo… nikad.

Za mene je već sada kasno. Ja se neću vratiti. Nikad. ‘Wer kämpft, kann verlieren. Wer nicht kämpft, hat schon verloren’… prijevod potražite na internetu. Živjeli! Ja nemam vremena… jer radim, jer sam za svoj posao plaćen uredno i na vrijeme, jer i dalje tradicionalno, svaki mjesec dođem kući na par dana…

Datum objave: 17.08.2015.