Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti preuzet s bloga ‘Gastarbajterica – nova generacija’.
Kao što sam već spomenula, bacila sam se u ozbiljnu potragu za vollzeit poslom. Iako imam puno studentskog iskustva, što u glupim poslovima, što u nešto ozbiljnijim u par velikih firmi u Hrvatskoj, ciljam na poslove za početnike, tzv. Berufseinsteiger, Junior i Trainee pozicije, te internshipe i prakse, ali samo plaćene jer si ne mogu drugačije priuštiti zdravstveno osiguranje i život u Njemačkoj.
Pošto sam izabrala vjerojatno najsuficitarniju struku na svijetu računala sam s tim da neće biti med i mlijeko nego prije drvlje i kamenje slično kao i u Hrvatskoj, no Njemačka je ipak zemlja s 80 milijuna stanovnika i ogromnom ekonomijom što bi trebala biti olakotna okolnost. No baš i nije za sada…
Iz dana u dan stižu same odbijenice, pa čak i za pozicije za koje sam mislila da imam vrlo dobre šanse jer sam ispunjavala sve ili većinu uvjeta. Čak ni jedan telefonski interview, a o face-to-face mogu valjda samo sanjati. Iako, u Njemačkoj te navodno zovu na interviewe samo kad si već u najužem krugu, a ne kao kod nas gdje pozovu svih 100 prijavljenih pa se sprdaju s tobom valjda iz dosade iako već znaju da nemaš šanse.
U Hrvatskoj sam gotovo uvijek dobila šansu za interview i testiranje, a ovdje odmah ravno u glavu. Možda je tako i bolje, bez lažne nade.
Opet me hvata strah i beznađe. Još radim ranije spomenuti Minijob, no sezona im uskoro završava, a ja bez posla i bez tečaja njemačkog nemam što više tražiti u Njemačkoj. Ako kroz mjesec, dva ne padne neki poslovni ugovor ili barem internship bojim se da će se moja avantura po Njemačkoj morati privesti kraju ili odgoditi za neku sljedeću godinu.
Do sada sam ciljala većinom na velike firme i korporacije, uglavnom strane jer sam mislila da bi mogli ‘zažmiriti’ na moje slabije znanje njemačkog i dati prednost ostalim stranim jezicima, no prevarila sam se. Bez fluidnog njemačkog ništa! Barem što se tiče ekonomije i uredskih poslova. Djelomično razumljivo, no malo sam i razočarana. I ovdje je konkurencija među ekonomistima ogromna, čak ni Nijemcima nije lako naći posao. No njima je lakše zbog jezika, ali i zbog toga jer kad diplomiraju većinom već imaju bogato iskustvo u praksi što kod mene i većine naših ljudi nije slučaj.
U Njemačkoj je sve jako usko specijalizirano pa tako i malo diskriminirajuće ako želite raditi u području koje nije direktno vaša struka, no online oglasnici za posao su bez obzira na to jedan veliki KAOS. Kada tražim oglas na koji bi se mogla javiti totalno sam pogubljena u stotinama naziva istih pozicija, prelijevanja iz šupljeg u prazno i prodavanja magle.
Čovjek ne zna što bi upisao u tražilicu, a da nađe približno ono što traži. Recimo pod nazivom ‘finanzen’ više od pola oglasa će redovito biti za IT stručnjake i razne inženjere tehničkih smjerova, koji u Hrvatskoj nemaju veze s financijama i uredskim poslovima, a pod nazivima Einsteiger (= početnik) i junior će se često tražiti par godina iskustva u jako usko specijaliziranom području i na točno određenoj radnoj poziciji, kao i napredno baratanje u par programa za koje je valjda čulo 100 ljudi u Njemačkoj.
Umorna sam od neuspjeha.
Umorna sam od učenja.
Umorna sam od Njemačke.
No još se ne predajem!
Zaključila sam da je Njemačka jedan veliki bućkuriš i labirint iz kojeg se treba izvući najbolje što znamo i umijemo. Na izmaku snaga bacam se u daljnju potragu za svojim mjestom pod suncem!
Ako imate koji savjet oko traženja posla u Njemačkoj za mene ili vlasitito iskustvo, posebno ekonomisti, bila bih zahvalna kada biste ga podijelili samnom jer više ne znam gdje mi je guzica, a gdje glava. 🙂
Dan 229 over & out!
Datum objave: 04.09.2015.
