Autor: Z.S./Chasingthedonkey.com
S.J. Begonja Australka je udana za Hrvata. Pretprošle godine preselila je iz Australije u Hrvatsku nakon što je njen suprug naslijedio imanje u Hrvatskoj. S.J. na svom blogu Chasing the Donkey opisuje što je naučila u prvih godinu dana života u Hrvatskoj – zašto je usamljenija nego prije, zašto je više brine što ljudi misle o njoj i zašto više cijeni dolar nego prije godinu dana.
#1 Ponekad je usamljenija nego što je ikad mislila da bude.
‘Nikad nisam bila od onih koji uvijek moraju biti s ljudima. Moji najbolji prijatelji u Australiji će vam reći da mogu proći tjedni i mjeseci, a da ne pričamo. Također će vam reći da volim biti u pidžami i danima biti u kući. Sad tek shvaćam koliko mi nedostaje uzimanje telefona kad god mi se prohtije. Druga vremenska zona znači da nemam toliko prilike pričati s obitelji i prijateljima putem telefona ili Skypea. Kada ta prilika prođe, a ja je propustim, osjećam se mnogo usamljenija nego što sam ikad mislila da budem. Iskreno, plakala sam nekoliko puta, ali nikad nisam pomislila da bih se željela vratiti doma’, piše S.J.
#2 Više je brine što ljudi misle o njoj kao osobi.
‘Ne u smislu kako izgledam ili se oblačim, već da se uklapam. Oko vrata bih komotno mogla nositi neonski natpis na kojem piše ‘stranac’; pjegice i moja crvena boja kosa vrište ‘stranac’ i često se osjećam kao životinja u zoološkom vrtu. Ljudi gledaju i bulje, znaju da nisam odavde pa su znatiželjni. Zato se želim uklopiti što je više moguće. Nikad to ne bih pokušavala u prijašnjem životu. Da bih se uklopila, ne lažem i ne varam već radim naporno da bih shvatila društvene norme i pitam pitanja o tome što je prihvatljivo, a što nije u određenim situacijama. Većina stvari je ista kao i u Australiji, ali još uvijek imam potrebu to znati, kako bih izbjegla nezgodne situacije.’
#3 Više cijeni dolar.
‘Valuta u hrvatskoj je kuna i, čovječe, koliko je više cijenim nego prije 365 dana. Hrvatske mjesečne plaće su manje nego što sam zarađivala tjedno i svjesna sam koliko ljudi moraju ‘razvlačiti’ svaku kupovinu. Ništa se ne baca, stvari se ne mijenjaju kad se poželi. Božić nije hrpa plastičnih poklona iz Kine s planinama potrganog papira. Nikad nisam trošila toliko malo na novu odjeću, torbice i cipele. Nikad nisam preskočila njegu noktiju, frizera ili tretman ljepote zbog bankovnog računa. Ovdje to radim često. Sad kad to shvaćam, pitam se bih li mogla ići na njih kad bih se vratila u Australiju, bih li mogla bez njih? Nisam sigurna, ali mislim da ne, mislim da bi pritisak bio prevelik.’, zaključuje S.J.
Datum objave: 30.01.2015.
