Autor: CroExpress
Zanimljivu informaciju doznali smo o rektoru Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damiru Borasu. Kako nam je spomenuo prvi čovjek najvećeg hrvatskog visokog učilišta, on u dijaspori ima nekoliko stotina prijatelja, poznanika i članova rodbine. Boras je tako vrlo snažnom vezom povezan s hrvatskim iseljeništvom.
Što se vidi i u njegovom djelovanju. Još u ožujku prošle godine Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske sa Sveučilištem u Zagrebu sklopio je Sporazum o suradnji u području obrazovanja i znanosti. Potpisali su ga državni tajnik Zvonko Milas i rektor Boras.
‘Sporazum omogućuje promicanje očuvanja, jačanje i razvoj obrazovnoga i znanstvenoga napretka Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata izvan Hrvatske’, rekao je tom prilikom Boras. Sveučilište je Sporazom o suradnji potpisalo prošle godine i sa Gradom Zagrebom. Potpisnici su bili Boras i gradonačelnik Milan Bandić, a tom je prilikom rektor izrazio zadovoljstvo ‘savršenim razumijevanjem između Grada i Sveučilišta’.
Zvonko Milas i Damir Boras (foto: DUZHIRH)
Osim s Državnim uredom za Hrvate izvan RH i Gradom, zagrebačko Sveučilište surađuje s i Hrvatskom maticom iseljenika. Tako je i ove godine u lipnju u zajedničkoj organizaciji otvorena Sveučilišna škola hrvatskoga jezika i kulture koju je pohađalo 28 polaznika iz 17 europskih i prekooceanskih zemalja, od Argenzine do Velike Britanije. Boras i Mirjana Piskulić, tada v.d. ravnateljica Hrvatske matice iseljenika, zajednički su otvorili školu.
Važno je spomenuti i kako su, zahvaljujući zagrebačkom Sveučilištu, sudionici Hrvatskih svjetskih igara 2017. imali osiguran smještaj – boravili su u Studentskom domu Stjepan Radić, najvećem takve vrste u Zagrebu.
Inače, kako je otkrio jednom prilikom, majka mu je Korčulanka iz Blata. Tata je iz mjesta Vitine u Hercegovini.
– To je jedno predivno malo mjesto u kojem je na rijeci Vrioštica, još početkom 20. stoljeća, napravljena mala električna centrala, po Tesli. Vrioštica ima najfiniju bistru pitku vodu. Vitina je uz rijeku Trebižat, a naš zaselak se zove Brljica. Brljici, odnosno svećenicima braći Boras, je sam papa Benedikt XV prije 75 godina poklonio veliko crkveno zvono koje, navodno, ima čudotvorne moći: štiti mještane od ‘zla duše i tijela’, tako je napisao Papa u darovnom pismu. To zvono i danas zvoni. U Brljici se 90 posto ljudi preziva – Boras. Ostali se prezivaju Kralj ili Car – kazao je Boras u jednom intervjuu.
Boras je, zanimljivo, vjernik Hrvatske starokatoličke crkve. Objasnio je u čemu se razlikuje od Rimokatoličke.
– Ima nekih razlika u odnosu na Katoličku crkvu. Postoji jedna zajednička komisija Utrechtske unije, kojoj pripada Starokatolička crkva, i Rimokatoličke crkve. Nedavno je zaključeno da nema velikih razlika. Celibata nema u Starokatoličkoj crkvi. Dakle, svećenici se mogu ženiti. No, morate znati da ni u Rimokatoličkoj crkvi celibat nije postojao prvih tisuću godina. To nije vjerska razlika nego disciplinska razlika. Što se tiče Pape: Papa je sveti čovjek kojeg kao Prvog među jednakima, ‘Primus inter pares’, priznaju svi ostali biskupi Katoličke crkve u svijetu. Nemamo nikakvu prepreku za ekumensku suradnju. Priznajemo Papu kao rimskog biskupa, koji je naslijedio mjesto svetog Petra u Rimu. Uostalom, Europa ima svoju kršćansku tradiciju i ne treba se toga stidjeti… Biblijske vrijednosti su općeljudske vrijednosti – zaključio je.
Datum objave: 16.10.2017.
