Autor: CroExpress
Mirjana Renić Matić, hrvatska iseljenica iz Kölna, poslala nam je emotivno pismo povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Prenosimo ga u cijelosti.
‘Odvedite svoju djecu u Vukovar! Da, odvedite svoju djecu u Vukovar! Odvedite ih na oltar domovine! Odvedite ih u u ranjeno srce Lijepe naše. Ne da ih naučite mržnji, ne da ih poučite netrepeljivosti niti bilo kakvoj podjeli nego da im pokažete povijest.
Povijest je učiteljica života, ako iz nje nešto ne naučimo ona se ponavlja i odnosi nove žrtve na starim greškama. Vukovar je živ. Nikada nije ni umro, samo se srušio pod prevelikim teretom ljudske izopačenosti. Taj predivni biser na Dunavu. Već 24 godine se neuspješno diže, teško, umorno, bolno.
Vukovar nije samo grad. To su ljudi. Vukovar smo svi mi. 18.11. svake godine on raširi svoje ruke svima, sva srca Hrvatske se ujedine, sve dobre duše koje poznaju vukovarsku priču stope se u jedno. U Vukovar se ne ide da bi probudili staro sjeme mržnje koje i dan danas razdire mnoge. Mržnja je loša. Ona ne treba Vukovaru. Vukovar se ujedinjuje da pokaže ljubav.
Mi koji živimo van granica svoje domovine, i nas je netko naučio najvažnije o vukovarskoj priči. Bolne su to stvari. Otvorene su to rane. Jauci su to kojima jeka i dan danas nije do kraja odjeknula. Djeca su to koja nisu ništa zaboravila. Vukovar nisu srušene kuće i napola razrušen Vodotoranj. NE! Vukovar su bile priče stotina obitelji, stotina mladih života, stotine nezavršenih dječjih igara, stotine neizljubljenih poljubaca, stotine susreta koji se više nikada nisu sreli. To je Vukovar.
Svaka vukovarska obitelj ima nekoga tko je otišao u povijest sa vukovarskom pričom, neispričanom do kraja. Prekinutom suzama i grčevitom boli koja ni nakon 24 godine nije izgubila svoj intenzitet. Mi moramo oprostiti. A kako oprostiti onome tko se za svoja zlodjela ne kaje?, pitaju neki. Ni ne mora se kajati, al mi ćemo oprostiti. Jer je to ljudski, jer je to jedini ispravan način. Jer to Vukovar želi.
Odvedite svoju djecu da vide ovaj grad. Nemojte se bojati da oni to neće razumjeti. Hoće, razumjet će točno onako kako treba razumjeti. Čisto, bez mržnje, bez predrasuda. Onako kako to samo djeca znaju. Nemojmo to kriti, nemojmo se sramiti. Vukovar je onaj ponos koji svake godine ujedini cijelu Hrvatsku, kao i dijasporu. Ujedini nas za mir i molitvu i suze. Suze su zdrave, pogotovo kada dolaze iz iskrenog srca, to pokazuje da smo još uvijek ono najvažnije LJUDI.
Nemojte učiniti samo jednu stvar. Koja je gora od mržnje, podjela i izdaje. Nemojte NIKADA, ali NIKADA, zaboraviti VUKOVAR.’
Datum objave: 17.11.2015.
