Autor: Zoran Stupar
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća u Hrvatskoj za listopad 2014. iznosila je 5.532 kune, objavio je Državni zavod za statistiku. Iako ne sumnjamo u matematičke sposobnosti naših državnih statističara, pozabavimo se malo hrvatskom ‘prosječnom plaćom’.
Kada se narodski kaže ‘prosjek’, obično mislimo na neku kvalitetu, osobinu, predmet, koji posjeduje prosječan čovjek – a u prosjek ubrajamo najveći broj ljudi. Nažalost, ‘prosječna’ plaća u Hrvatskoj, odnosno podatak koji objavljuje DZS, prosječna je samo u smislu aritmetike. Odnosno, statističari su dobro zbrojili ukupne plaće u Hrvatskoj i podijelili ih s brojem onih koji ih primaju.
Ova brojka, koju imamo prilike čitati svaki mjesec, je za običnog čovjeka u potpunosti beznačajna jer ne pokazuje stvarno stanje stvari. Potvrdio je to nedavno i ministar financija Boris Lalovac kada je objavio podatak da 65 posto Hrvata ima plaću manju od 5000 kuna. Ako računamo da se u prostor između 5000 i prosječne plaće od 5532 kune smjestilo još 15-ak posto Hrvata, možemo odoka procijeniti da u Hrvatskoj prosječnu plaću ne zarađuje barem 80 posto zaposlenih.
Zašto se mjesečno na sva zvona ne objavljuje tzv. median plaća? Odnosno, iznos plaće od kojeg polovica Hrvata ima manju plaću, a polovica Hrvata veću plaću? Druge države to rade. Primjerice, na stranicama Kanadskom zavoda za statistiku mogu se pronaći podaci o median prihodima kućanstava, median osobnim prihodima…
Odgovor je jednostavan – zato jer bi taj broj bio mnogo niži od 5532 kune i ukazivao na stvarno stanje stvari. Lalovac je iznio i podatak da 42 posto zaposlenih Hrvata zarađuje manje od 3500 kuna. I ta je brojka mnogo bliže stvarnom hrvatskom prosjeku.
A što bi tek bilo da u statistiku ulaze oni koji plaće ne dobivaju ili ih ne dobivaju redovito…
Datum objave: 02.01.2015.
