Nije to po prvi put da jedna frakcija Socijaldemokratske partije Njemačke, SPD, zabija autogol vlastitoj stranci pa i vladi, i to prikazuje kao unutarstranačku demokraciju, a to ovoga puta nije baš tako jer ta frakcija, koja simpatizira Putinov režim time naveliko slabi tek uspostavljenu vladu saveznog kancelara Friedricha Merza koji je najavio da će Njemačka formirati klasično naoružanu najmoćniju vojsku u Europskoj Uniji.
Riječ je naime o skupini uglavnom bivših federalnih i pokrajinskih socijaldemokratskih političara, ali i nekih intelektualaca bliskih socijaldemokraciji koji u svome Manifestu, pod znakom golubice mira (!) zagovaraju pregovore s Putinovoj Rusiji kako bi se uspostavio mir u Europi bez obzira na to što je ruski samodržac više puta izjavio kako će Rusija ući u pregovore o primirju i miru tek kad ostvari sve svoje ratne cilljeve koji su svima poznati, a među ostalim sastoje se od uklanjanja sadašnje vlasti u Kiijivu namjesto koje trebaju doći proruski političari, ograničenja brojnosti i borbenosti ukrajinske vojske, proglašenja ukrajinske neutralnosti, odustajanja Ukrajine od članstva u NATO-u i priznanje svih ruskih osvajanja na istoku i jugu zemlje što bi bilo ravno bezuvjetnoj kapitulaciji kakvu je iznudila antifašistička koalicija protiv Hitlerove Njemačke u Drugom svjetskome ratu.
Jasno je da Ukrajina i Zapad nikad ne će pristati na to samoubojstvo jedne suverene i demokratske zemlje kakva je sad Republika Ukrajina koju podržava ne samo Europska Unija, NATO i sav slobodni svijet nego i golema većina njezina naroda koji je dosad pokazao zavidnu snagu i hrabrost u obrani svoje domovine.
U ovom ratu Ukrajina brani i institucije slobodnog svijeta u Europi i cijelom svijetu pa bi njezin pristanak na ruske zahtjeve bio propast svega onoga što su demokratske zemlje i institucije postigle nakon Drugog svjetskoga rata do danas. U biti ova bi ukrajinska kapitulacija po mišljenju analitičara samo ohrabrila Putinovu Rusiju na daljnja osvajanja ne samo bivših sovjetskih republika nego i zemalja negdašnjeg Varšavskoga pakta kao Poljske, Moldove, istočne Njemačke i triju malih baltičkih država s njihovim ruskim manjinama.
Koliko god ovo izgleda nevjerojatno, u Moskvi se o tome otvoreno govori, a Putinov trbuhozborac Medvedjev sve rečeno popračuje prijetnjama s mogućnošću uporabe astomskog oružja. Drukčije rečeno, u pomamnoj želji da ostvari svoje ciljeve Putin bi izazuvao treći svjetskih rat s apokalipsom uništenja dijela sadašnje europske i svjetske civilizacije i s usmrćenjem milijuna vojnika i civila. Po mišljenju nekih britanskih analitičara Putin se pretvorio u bezosjećajnog monstruma spremna na pogibiju i milijuna svojih sunarodnjaka samo da Moskoviju pretvori u drugu ili treću velesilu u svijetu . Pred svim tim autori njemačkog socijaldemokratskog Manifesta zatvaraju oči i isključuju razmišljanja.
Manifestaši možda imaju donekle pravo u nabrajanju činjenica kao primjerice da se države naoružavaju što dobro dolazi populistima koji bi najradije podigli ogradne zidove oko svojih zemalja, no pri tome zaboravljaju da su čak i neke dosad neutralne zemlje kao Švedska i Finska prišle NATO-u jer samo u zajedničkoj obrani od ruske agresije vide svoju budućnost kao neovisnih, suverenih i slobodnih država.
Ovo izblendavanje stvarnosti tipično je za gotovo cijeli tekst Manifesta. Njegovi autori smatraju da bi ograničenje naoružanja i njegova kontrola mogli spasiti svijet od budućega rata prema paroli njemačkih pacifista Frieden schaffen ohne Waffen, Uspostaviti mir bez oružja, što je puka iluzija.
Prema jednoj njemačkoj studiji, pobjednici u Prvom svjetskom ratu mogli su spriječiti uspon njemačke nacističke vlasti da su početkom tridesetih godina prošloga stoljeća vojno intervenirali u Njemačkoj čime bi bio izbjegnut krvavi Drugi svjetski rat s njegovih oko 80 milijuna žrtava. Autori Manifesta spominju Helsinški sporazum o kontroli naoružanja i zabrani prekrajanja granica bez dopuštenja pogođenih strana, ali zaboravljaju da je taj sporazum kao prva prekršila Rusija anketiranjem ukrajinskog poluotoka Krima.
To je bio početak putinovskog ekspanzionizma na koji je slobodni svijet reagirao tek nakon što je ruski diktator napao cijelu Ukrajinu pa danas imamo ono što imamo, naime polagano rusko osvajanje ukrajinskoga teritorija s terorističkim raketiranjem civilnih objekata i usmrćivanjem nedužnih žena, djece i starijih ljudi sve do zapadnih ukrajinskih gradova.
Da u ovom ratu Rusi imaju tri ili četiri puta više mrtvih i teško ozlijeđenih nego Ukrajinci to Putina uopće ne zanima. On je kadar žrtvovati mnogo više svojih sunarodnjaka da bi ostvario svoj cilj, stvaranje Velike Rusije kao vodeće velesile u svijetu bez Amerike, NATO-a, Europske Unije i ostalih slobodnih subjekata u europskoj politici. Ništa drugi nije htio ni Adolf Hitler. Začuđuje zašto toga nisu svjesni socijaldemokrati kao jedni od prvih žrtava nacističkoga režima u Njemačkoj, Austriji i njima podložnim zemljama tridesetih i četrdesetih godina prošloga stolječa.
Zanimljivo je pogledati i ostale zahtjeve i tvrdnje manifestaša.
Oni drže da je brzo okončanju ubijanja u Ukrajini moguće uspostavljanjem dijaloga s Rusijom sa svrhom stvaranja mirovnog i sigurnog poretka u Europi koji će biti obvezan za sve što, dakako, zvuči lijepo ali je više fantazija no stvarnost jer upravo o tome Putin ne želi pregovarati.
Stvaranje europske obrambene sposobnosti bez sudjelovanja SAD-a
Potrebno je proizvoditi defenzivno naoružanje, ma što se pod tim podrazumijeva, naime danas više nema razlike između ofenzivnog i defenzivnoig ratovanja što ovi socijaldemokrati kao da ne znaju. Povećanje obrambenog budžeta na 3 ili 5 posto BDP-a ne doilazi u obzir, a taj novac može se koristiti za uklanjanje neravnomjernosti u ekonomskome razvitku društva. Odustat i od stacioniranja srednjodometnih američkih raketa u Europi, dok bi stacioniranje njihovih dugodometnih i brzih raketa Njemačku pretvorilo u cilj prvog ratnog udara protivničke strane, pri ćemu su zaboravili navesti tko bi učinio taj udar.
Preispitivanje god. 2026. ugovora o zabrani uporabe atomskoga oružja što je još jedna lijepa želja na koju se Moskva uopće ne želi osvrtati sad i u budućnosti. Postepeni povratak popuštanju napetosti s Rusijom, dajući prednost diplomatskim koracima, a upravo o tome Rusi uopće ne žele ni razmišljati a kamo li pregovarati.
Završno se može ustvrditi da začuđuje koliko mnogo naivosti ima u ovom dokumentu jedne frakcije njemačkih socijaldedmokrata. Službeni dio Socijaldemokrastske stranke Njemačke ogradio se od ovog papira ali diskusije o tome još nisu zapravo ni započele pa se sve može očekivati, rascjep u Stranci ili pak ukidanje sadašnje tek započete koalicije s demokršćanskim strankama saveznog kancelara Merza . To bi Njemačku moglo gurnuti u brlog s Mađarskom i Slovačkom, dvjema obožavateljicama Putinova režima, ali i naglo povećati njegov prestiž u krajnje lijevim i krajnje desnim dijelovima ostalih europskih država .
Autor: Gojko Borić / Köln Datum objave: 03.07.2025.
