Autor: Mirela Tučić
Članak je izvorno objavljen u tiskanom izdanju CroExpressa br. 12 od 9. veljače 2011.
Ivan Dragičević je jedan od šestero djece koji je točno prije 29 godina prvi put susreo ženu neopisive ljepote ni ne sluteći da će mu taj susret promijeniti život i da će od tada svaki dan biti s Njom. Imao je tada samo 16 godina i, kako je ispričao, bio je vrlo stidljiv i povučen, zatvoren u sebe. Bio je jako vezan za svoje roditelje te nije imao nekakav širi krug prijatelja, uvijek izbjegavajući druženje s ljudima, pa čak i kada je išao u školu, najradije je išao sam. U to vrijeme, kao najstarije dijete u obitelji, mnogo je radio na polju pomažući roditeljima oko duhana i vinove loze. Rastući u vjeri, služio je u crkvi kao ministrant te nikada nije ni pomislio na to da će mu jedan tako blizak susret promijeniti život iz temelja. A onda je došla srijeda, 24. lipnja 1981. godine, kada se prvi put su sreo s Blaženom Djevicom Marijom na brdu koje su do danas posjetili milijuni ho dočasnika diljem svijeta.
Ivanu se i dan danas Gospa ukazuje svaki dan u 18.40. ‘Prije svakoga ukazanja postoji priprema za Njezin dolazak. To je uvijek molitva krunice. Što se više približavam tom trenutku ukazanja, sve više osjećam i Njezinu blizinu u svom srcu. Sam trenutak kada idem kleknuti je vrijeme kada Gospa dolazi i tada na stupa vrijeme ekstaze. Onda kada Gospa dođe, ja ništa više ne vidim i ne osjećam ništa osim Nje, ni vrijeme ni prostor’, opisuje Ivan svoje susrete s Gospom koji traju od 5 do 20 minuta, a u vrijeme prvih ukazanja trajali su i do 45 minuta tijekom kojega su vidioci vodili duge razgovore s Gospom.
Ivanu se ukazanja događaju u kapelici koja prima 75 ljudi koji se zajedno s Ivanom pripremaju i ulaze u taj susret molitvom krunice. Ponekad mu je, kako kaže, potrebno po nekoliko sati nakon ukazanja da se vrati u stvarnost. ‘Nakon što sam vidio Gospu, nije se moj život preko noći promijenio, to je jedan proces za moj život. Ja se mijenjam svaki dan i to je ono što želim. Želim svaki dan, ako je to moguće, postajati bolji, uviđati sve negativne stvari i mane koje sprječavaju moj put prema svetosti, prema dobru na koje me Gospa vodi. Ta želja je utisnuta u moje srce. Ja prepoznajem ono što mi svijet nudi od onoga što mi Bog nudi. U tome što mi Bog nudi ja nalazim svoj mir, radost i ljubav, a to me pokreće da bih mogao učiniti sve drugo’, kaže Ivan, opisujući nam Gospu.
Ivan je jedan od šestero vidjelaca (foto: CroExpress)
‘U 29 godina ukazanja uvijek je ista. Ima sivu haljinu, bijeli veo, oči plave, jagodice rumene, kosu crnu, lebdi na oblaku, a kruna od zvijezda joj je iznad glave. Osim Božića, Uskrsa, godišnjice ukaza nja i njezinog rođendana kada Gospa dođe u zlatnoj haljini’, kaže nam Ivan nadalje govoreći o Gospinim porukama u kojima ona poziva na svetost i molitvu u obitelji.
‘Danas je obitelj jedan temelj na kojemu se gradi jedna živa crkva i društvo. Društvo u kojemu danas živimo nema svijetlu budućnost. Zato Boga moramo staviti na prvo mjesto i zato Gospa toliko puta poziva na to. Mi smo u današnjem svijetu samo prolaznici, samo hodočasnici. Gospa nas i naše obitelji vodi dajući nam poruke za svijet i Crkvu, vodi svijet prema dobru, želi ga izvesti iz ove slijepe ulice u kojoj se našao, iz jedne duhovne kome. Nije danas recesija u svijetu, danas je najveća recesija ona duhovna. Recesija je u čovjekovom srcu’, otkriva Ivan Gospinu posljednju poruku.
Ivan danas svoj najveći dio godine provede u Americi, točnije u Bostonu, gdje živi sa ženom i četvero djece. Godišnje dva do tri mjeseca boravi u Međugorju kada njegovoj djeci završi škola u Americi. Kako nam je kazao, od obitelji prima veliku ljubav i podršku znajući da je ovo što mu se događa svih ovih 29 godina ne samo velika radost, nego i velika odgovornost. ‘Ja znam da je meni i mojoj obitelji Bog mnogo dao. Ukazanja su i jedna velika radost i jedna velika odgovornost. Ja i moja obitelj kroz tu odgovornost živimo. Prije nego smo moja žena i ja ušli u brak, razgovarali smo o mnogim stvarima. Ja sam više govorio i otvarao se, tako da uistinu i sada kada imamo djecu vodimo ih na način da kroz te poruke i oni dožive poruke Evanđelja, jer ono što Gospa meni govori jest poruka Evanđelja. Tako da imam veliku podršku od obitelji u svim segmentima moga života i misijama na koje me Gospa šalje’, kaže Ivan.
Na pitanje smeta li mu i je li razočaran što Katolička crkva nije priznala Međugorje, Ivan odgovara da nije previše time zaokupljen. ‘Crkva prati i ispituje. U posljednje vrijeme je Međugorje prešlo na višu razinu, jer je osnovano Povjerenstvo za ispitivanje Gospinih ukaza nja. Sretan sam zbog toga, jer se time pokazuje da su ukaza nja iz jednoga nepovjerenja prešla u razdoblje povjerenja i, prema tome, mi moramo biti strpljivi, moramo moliti i sigurno će sve doći na svoje’, smatra on. Dodaje da je praksa Crkve takva da, dok god ukazanja traju, Crkva nikad neće priznati ukazanje.
Osvrnuo se i na pojedine zlobne komentare i tvrdnje u pojedinim medijima da obmanjuju javnost tvrdeći da se njemu i ostalim vidiocima ukazanja zapravo i ne događaju. ‘Ne bih htio komentirati te stvari. Čitam ponekad. To je smiješno. Isus je u svoje vrijeme hodao po zemlji čineći čuda, ozdravljajući ljude… A oni koji su bili s njim nisu mu vjerovali. Pa što onda možete očekivati u današnjem vremenu?! Gospa nas vodi čvrstom rukom, a hoće li se čovječanstvo odazvati, to je pitanje. Nadam se da su došla nova vremena i novi trenuci da se ostvare Gospini planovi koje ona želi sa svima nama. Mi moramo biti uključeni u te planove ako želimo biti uistinu bolji’, kazao je Ivan.
Datum objave: 02.01.2015.
