Autor: Zoran Stupar
Dario Adamić rođen je u Splitu u vrijeme kad se Oliver Dragojević pojavio na glazbenoj sceni, a Hajduk s Katalinićem, Holcerom, Džonijem, Jerkovićem, Šurjakom i ostalim legendama splitskog nogometa žario i palio jugoslavenskom nogometnom scenom. U Splitu je živio do svoje osamnaeste godine kad se uputio u Rim studirati biologiju. Ondje se i zaposlio kao nastavnik engleskog. No nešto mu nije dalo mira. Odlučio je preseliti u Njemačku, u Berlin.
U Berlinu danas radi kao nastavnik engleskog. Uvečer se ‘pretvara’ u trenera košarke. Trenutno trenira ekipu koja se natječe u Oberliga skupini za žene i jedina u Berlinu ima gluhonijeme članice. Šest djevojaka je gluhonijemo i komuniciraju na potpuno različit način od ostalih igračica. Međutim, priča nam Dario, to im nije prepreka da igraju košarku. I to rade sjajno.
Dario s curama iz košarkaškog kluba
Dario je rođeni Splićanin
Hrane beskućnike i siromašne
No, ono što ga osobito izdvaja je projekt koji je pokrenuo prije pet godina. Riječ je o Homeless Veggie Dinner (Vegetarijanska večera za beskućnike) o kojem smo već pisali.
– To je grupa volontera koja svaki mjesec organizira vegetarijansku večeru, začinjenu muzikom, plesom, projekcijama i sličnim sadržajima i gdje se okupi 200-250 ljudi koji uživaju zajedno u hrani koja im se servira besplatno. Projekt je primarno usmjeren ka beskućnicima, siromašnima i svima onima koji žele s njima podijeliti obrok – objašnjava.
Posljednji susret održan je u božićno vrijeme. Ovaj projekt smatra svojim najvećim uspjehom otkako je došao u Njemačku.
– Mislim da je najveći uspjeh to što smo iz jednog malog projekta koji je okupljao 50-60 gostiju i tri volontera, došli do projekta koji okuplja i do 250 posjetilaca i ima preko 50 volontera i koji je bio medijski pokriven od strane međunarodnog tiska (TAZ, Slobodna Dalmacija, Večer, Berliner Zeitung, Corriere Della Sera …) radija i televizije (RAI 1, Radio Köln, RBB, South Korean national TV, Flux FM,…). Ali najbitnije je shvaćanje da je taj projekt nešto što ovom gradu treba i ono što pružamo je potrebno ljudima. Nedavno su nas kontaktirali s idejom da se pokrenu identični projekti u Amsterdamu i u Varšavi. Vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati – priča nam Dario.
Upitali smo ga i je li Berlinčanima čudno da je ovakav projekt pokrenuo stranac.
– Suradnja s Nijemcima je prilično dobra. Nisam do sada nailazio na probleme. Možda je čudno da se osoba koja je odrasla negdje drugdje brine o beskućnicima u njihovoj zemlji, ali Berlin je takav grad gdje ništa ne čudi. U Berlinu je 30 posto stanovništva (oko milijun ljudi) imigrantskog porijekla i ima preko 10.000 Hrvata. To je internacionalan grad u svakom smislu, pa su tako i beskućnici i oni koji se o njima brinu ‘internacionalni’. Kad gledam neki prosjek ljudi koji su angažirani oko Homeless Veggie Dinner vidim da je Nijemaca možda tek 20 posto, što na prvi pogled možda čudi. Međutim, gledajući podrobnije, vidim da se velik broj ljudi uključio u projekt jednostavno jer je to bio jednostavan način za upoznati nove ljude, istovremeno radeći nešto korisno. Nijemcima koji su odrasli u Berlinu sigurno nije bitno upoznavati nove ljude, dok je to za strance prioritet. To vjerojatno objašnjava zašto je grupa koja organizira večere tako internacionalna – kaže Dario.
Vegetarijanska večera za beskućnike okuplja 200 do 250 ljudi
U Berlinu nikad nije dosadno
Naš sugovornik kaže kako obožava Berlin. No, napominje da nije sve ‘med i mlijeko’.
– Ovisi što ti odgovara kao osobi. Ono što čini Berlin svojstvenim je ta internacionalnost. Prošetaj se Kreuzbergom i u roku od par minuta možeš čuti turski, engleski, španjolski, talijanski, arapski, poljski… Na trenutak zaboraviš da si u glavnom gradu Njemačke. Berlin je pun sadržaja. Jesi li obožavatelj glazbe? Voliš li muzeje? Sport? Stolni nogomet? Etničku hranu? Mini golf? Knjižare? Buvljake? Biciklizam? Što god te zanima, Berlin to obilato nudi. Ovdje nikad nije dosadno.
S druge strane, kaže Dario, Berlin je bučan, kaotičan, prljav i pun grafita. Klima je ponekad nepodnošljiva, jer ljeta su kratka, a zime duge, hladne i sive. Berlinčani nisu najsrdačniji ljudi na svijetu. Prema njegovom iskustvu, jako je lako upoznati ljude, a teško naći prijatelja. Neki ljudi još uvijek rade za 2 eura na sat. Pivo se pije i na ulici, a bicikli se kradu u svim četvrtima.
– Berlin je grad suprotnosti. Nekima to odgovara, nekima ne. Ali u jedno sam siguran, Berlin je trenutačno najzanimljiviji grad u Europi. Ono što je nekad bio London, danas je Berlin. Pitanje je, koliko dugo će to biti tako?, pita se Dario.
Situacija s poslom se pogoršala
Osvrnuli smo se i na egzodus Hrvata prema Njemačkoj. Dario kaže kako je Berlin mjesto gdje ima posla, ali jako malo specijaliziranog. Smatra da Berlin nije mjesto za ljude koji ciljaju visoko jer nije industrijski niti tehnološki centar. Pun je start-up tvrtki, umjetnosti i znanosti. Vjeruje da je Berlin mjesto koje odgovara fleksibilnim ljudima koji se mogu lako prilagoditi i raditi različite poslove.
– U zadnjih četiri-pet godina situacija u Berlinu u pogledu posla se pogoršala jer je priljev radne snage iz južnoeuropskih zemalja (Italija, Španjolska, Grčka,…) poprimio nezamislive razmjere, tako da je konkurencija vrlo jaka. Doći u Berlin prije deset godina i danas su dvije jako različite stvari. I ja imam osjećaj da sam došavši u Berlin 2009. došao nekako u zadnji čas, prije nego što su cijene stanova skočile i konkurencija se zaoštrila. Ali opet, doći danas je vjerojatno bolje nego doći za deset godina, tako da je sve relativno.
Dario se u slobodno vrijeme bavi glazbom
Ljubitelj glazbe
Dario se u slobodno vrijeme bavi glazbom. Još dok je bio u Italiji pokrenuo je malu nezavisnu diskografsku kuću pod imenom Goodwill Records koja objavljuje bendove koja svira vrstu glazbe kakva se njemu sviđa, uglavnom punk i hardcore. Prvo izdanje, prije točno 20 godina, bio je koprivnički bend Overflow, kojem su izdali ‘singlicu’ pod nazivom ‘The Worm’. Paralelno s ovom diskografskom kućom, Dario radi na još jednom brendu zvanom No Plan Records. Ondje izdaje starije bendova s kojima je odrastao, njihove snimke iz 80-ih godina. Kako kaže, u tome uživa i drago mu je što je u mogućnosti izdati ploču bendovima na čijim pločama je istrošio gramofonsku iglu kad je bio klinac.
A planovi za budućnost? Prošle je godine završio s pisanjem svog prvog romana.
– Roman čeka objavu u proljeće ove godine. To je priča o momku koji kreće na put u potragu za paketom koji mu nikad nije bio dostavljen, u nadi da će naći odgovore na pitanja koja ga proganjaju – zaključuje.
Datum objave: 10.01.2015.

