U suradnji Hrvatskog međudruštvenog odbora NSW-a i Hrvatskog društva Sydney / The Concord Club u nedjelju, 18. svibnja, obilježena je u punoj dvorani, svečano i dirljivo, 80. obljetnica velikog stradanja hrvatskog naroda pri kraju i nakon Drugog svjetskog rata.

Komemorativno su tako obilježena stradanja hrvatskog naroda koja se pod skupnim i simboličkim imenom poznaju kao „Svibanjske žrtve“, „Blajburška tragedija“, „ Križni put“ ili „Marševi smrti“. Tekle su suze pijeteta i suosjećanja i govornika i nazočnih na ovoj komemoraciji koju je uspješno i predano vodila Ivana Zrnić iz Sydneyja.

„Sredinom svibnja svake godine hrvatski narod s dubokim pijetetom i tugom prisjeća se Blajburške tragedije i Križnog puta – najveće i nateže rane u svojoj povijesti. Stotine tisuća hrvatskih vojnika i civila, medu njima žene, djeca i starci, nakon završetka Drugog svjetskog rata, nadali su se da će pronaći zaštitu i sigurnost, a umjesto toga dočekala su ih mučenja, poniženja i smaknuća bez ikakvog suda. Mnogi europski narodi su dočekali završetak Drugog svjetskog rata u slobodi, a za naš narod svibanj 1945. godine i razdoblje nakon njega značilo je početak progona i ubijanja od jugoslavenske države i njezine armije…“  Ovim je riječima Ivana Zrnić otvorila ovu komemoraciju.

Komemorativni skup u ime Hrvatskog društva Sydney, The Concord, pozdravio je dopredsjednik tog kluba Zvonimir Kurtović koji je izvijestio da se ulaže veliki trud i nastojanje kako bi se Blajburška stradanja i stradanja Križnog puta uvrstila u školsko gradivo u Hrvatskoj.To su bila okrutna masovna ubojstva bez ikakvog suđenja i ikakve provjere krivnje ili nevinosti žrtve koja su trajala godinama i koja je počinila jugoslavenska komunistička horda i partizana i partijskih operativaca.

Na komemoraciji u Sydneyju, iako daleko od Hrvatske, činilo nam se da stojimo na zemlji natopljenoj krvlju imenom znanih i neznanih domoljubnih Hrvata i Hrvatica, čija krv, baš kao Abelova, vapi iz zemlje prema nebu kroz sva ova protekla desetljeća – za pravdu žrtvi. Jer žrtve komunističkih zločina još nisu milovane pravdom, a niti kajanjem njihovih ubojica. I u svom govoru na ovoj komemoraciji u Sydneyju gospodin Branko Jažić je podesno usporedio sudbinu ovih hrvatskih žrtava biblijskim prikazivanjima postaja Križnog puta Isusa Krista. 

„Sličnim putem početkom svibnja 1945. nakon pada NDH, ratna vlada na prvoj postaji u Zagrebu se znojila tražeći izlazak iz ove kaotične situacije pada države, a da svoj narod izbavi iz ove pogibelji. Odluke su bile vrlo teške i neizvjesne, dali je bolje braniti svoj glavni grad vojnom silom, kojem prijete napadi s istoka od pijanih Rusa tj. Crvene armije, a sa zapada saveznička bombardiranja, ili neku bezbolniju opciju. Odluka naših vojnih zapovjednika uz dogovor s ratnom vladom bila je da se naše ‘Oružane snage’ povuku prema Austriji. Iz Zagreba se krenulo 6. svibnja. Toj ogromnoj koloni hrvatske vojske priključuju se stotine tisuća hrvatskih izbjeglica koji su bježali iz BiH, Dalmacije, Slovenije, vjerujući da će naći spas uz svoju hrvatsku vojsku koja će se eventualno predati ‘civiliziranim Amerikancima ili Englezima’ I tako spasiti goli život od komunističkih ubojica. Prema dostupnim informacijama engleskog arhiva, u koloni do Blajburškog polja hodalo je najmanje dvjesta tisuća hrvatskih vojnika i preko petsto tisuća civila… Dakle, šestog svibnja kolona je krenula, a osmog je prelazila slovensko-austrijsku granicu da bi 15. bila zaustavljena na Blajburškom polju. Tu na tom kobnom polju, HOS snage su položile svoje oružje i prema dogovoru vojnih zapovjednika, predali se engleskim postrojbama.  

Dolaskom na Blajburško polje hrvatski pregovarač prof. Danijel Crljen je zatražio od Engleza da se poštuje ‘Ženevska ratna konvencija’ te da se sa zarobljenicima postupa moralno po legalnom diskursu što ta konvencija eksplicitno nalaže… Profesor Crljen je pod velikim pritiskom Engleza pristao na razgovor s jugoslavenskim komesarom Milanom Basta koji je bezuvjetno zatražio predaju i da momentalno budu s vlakovima prevezeni u Jugoslaviju te da im garantira miran odlazak svojim kućama. Tu priču Englezi su podržali I prihvatili pravovaljanom te poput Poncija Pilata oprali svoje prljave ruke predavši stotine tisuća civila I hrvatskih branitelja na klaonicu osvetničkim komunističkim ubojicama…

Blajburško polje možemo simbolično nazvati drugom postajom kao i kad je rimska vlast na čelu s Poncijem Pilatom predala našeg Gospodina židovskoj rulji da ga razapnu, što je i uslijedilo. Kako se Isusova kalvarija odvijala tako je I hrvatski narod četverorednim kolonama hodao noseći hrvatski križ do prvih Hudih jama, Kočevskog roga, Teznog, Jazvke, Maceljske šume kao I tisuće neistraženih masovnih stratišta diljem Slovenije, naše ravne Slavonije, BiH, te preko one neprijateljske zemlje kojoj ne želim niti izgovoriti ime, sve do južne granice Makedonije…

… mi koji smo danas tu kao posrednici hrvatske prošlosti I budućnosti moramo učiniti sve da ova teška tragedija hrvatskoga naroda postane kamen temeljac ‘kulture sjećanja’… Mi vjernici, također smatramo da saka nedužna žrtva, pripala ona našem ili nekom drugom narodu ili bilo kojoj vjerskoj zajednici zaslužuje svoj grob I molitvu.

Zato smo mi dragi hrvatski domoljubi danas ovdje, zato se hrvatski domoljubi diljem svijeta gdje god ima Hrvata od južne do sjeverne Amerike i diljem Europe kao i na samom blajburškom polju okupljaju sjećajući se najveće tragedije hrvatskoga naroda. Naša domovina Hrvatska kao i BiH u mnogim hrvatskim katoličkim crkvama ovih svibanjskih dana moli za stradale, poubijane i ponižene, pastire, za hrvatsku vojsku kao i civile tokom I nakon Drugog svjetskog rata. Nismo niti mi u Sydneyju zakazali, platili smo svetu misu za naše mučenike s porukom da im se ne uskrati dostojanstven ovozemaljski pokop, a za istinu i njihov Vječni mir pobrinut će se ONAJ koji je rekao ‘JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT!’ Ovom prilikom se zahvaljujem našem svećeniku u crkvi sv. Ante u Summer Hillu, koji nam je pročitao obavijest za današnju komemoraciju i uvrstio je u crkveni tjedni bilten.

Hrvatskim mučenicima Bleiburga i Križnih puteva kao I svim našim poginulim braniteljima i civilima Domovinskog rata koji su ugradili svoje žrtve u Oltar Domovine pročujemo ‘S NAMA STE’, istaknuo je na komemorativnom skupu u Sydneyju među ostalog Branko Jažić.

Jažić je nakon svog govora recitirao riječi iz pjesme „Slike Bleiburga“ Marka Perković Thompsona, a  istaknuta pjesnikinja hrvatske zajednice u Sydneyju, Rosa Perić, pri koncu komemoracije recitirala je pjesmu pokojne Mirjane Emine Majić „Istina o Bleiburgu“.  U ime Hrvatskog međudruštvenog odbora NSW završne je riječi zahvale na komemoraciji uputio gospodin Tomislav Beram te najavio prikazivanje dokumentarnog filma Nikole Kneza, Hrvatski filmski institut, „ Bleiburg, Titova dozvola za genocid“.

Autor: Prof. Ina Vukić, Sydney Datum objave: 20.05.2025.