18. studenoga s dubokim se poštovanjem prisjećamo svih žrtava Domovinskog rata, ponizno se sjećamo žrtve Vukovara i Škabrnje, duboko smo zahvalni i nikada nećemo zaboraviti simbole obrane, stradanja, patnje, hrabrosti.
Ovih dana, na poseban način, naša srca su uz Vukovar i svih onih koji su položili živote za Domovinu.
Možda najsnažnije riječi koje sam čuo o braniteljima, riječi su p. Ivana Matića u filmu o Marijanskom zavjetu za Domovinu kaže ovako:
“Branitelji za vrijeme Domovinskog rata su shvatili Isusove riječi da nema ljubavi veće od ove da tko život svoj položi za svoje prijatelje, a za njih prijatelji nisu bili samo njihova obitelj, njihovi susjedi, njihovi sugrađani, nego cijela Hrvatska!
I tko je na to, u svojoj dubini bio spreman, na takvu žrtvu, žrtvu života, taj se ubraja u najčasnije sinove Božje, usuđujem se reći makar nikad prije ne prekoračio prag crkve.”
Prejako! Vječna im hvala…
Hvala ti veliki Grade, hvala ti veliki Vukovaru!
Lijepo je što postojiš
Ne dirajte ju večeras. Ni sutra ju ne dirajte.
Nikada više. Nemojte ju ni prstom dotaknuti.
Ne dirajte oči majke. One, koje još gledaju u
istom pravcu odakle je on otišao zadnji put.
Ne dirajte jecaj žene koja još na pragu čeka zvuk koraka.
A ni korake ne dirajte. Stope utabane u cestu koja, da može govoriti,
rekla bi više od svih glasova svijeta.
Ne dirajte ramena djece koja nikada
ćaćinim zagrljajem nisu dotaknuta.
Ni pjesme ne dirajte. One iste koje su svirale
njihovim ušima prije nego što su zakoračili nebu.
Ne dirajte krunice prašnjave, pod ruševinama Grada koji stoji iskopan.
Ne dirajte ni suze, ni osmijehe, ni čekanja.
Ni čizme gumene, krvlju i znojem natopljenje.
Ne dirajte. Nijednu ravnicu. Ne gazite je.
Ondje su još oni. Ondje im duša sjedi i miriše žito.
Njoj su se obećali. Njoj da miriše, oni su dali sve.
Da miriše njihovoj djeci danas, oni su otišli.
Ne trepćući. Ne osvrćući se.
Jer tako se odlazi kada se ostavlja – ljubav.
(Ivana Klarić)
Autor: CroExpress, fra Stjepan Ivan Horvat, Vesna Tadić, Ivana Klarić Datum objave: 17.11.2020.
