Autor: Z.S./danas.hr
Je li Irska obećana zemlja za Hrvate? Djevojka koja je i sama napustila Hrvatsku i otišla trbuhom za kruhom ispričala je svoje iskustvo za Danas.hr. Motivirana je, kaže, nizom neistinitih informacija koje je vidjela u hrvatskim medijima.
U Irskoj živi i radi godinu dana. Kaže da ‘nije bajno i sjajno’, ali još je uvijek tamo i ‘bori se’. Najteže je, kaže, bilo prvih tjedana. Što zbog nostalgije za domovinom, a što zbog prvih negativnih iskustava, nije izbjegla depresiju.
‘Imala sam ‘loš’ početak s jednom agencijom za stan, ali, iskreno, to je bila jedina loša stvar. Svi kažu da je najteže naći posao u siječnju, da do 3. ili 4. mjeseca nema baš ništa. Našla sam posao 15.1. 2014. Bilo nas je 30-ak na razgovoru za povremeni posao u jednom restoranu za pomoćnog radnika. Iako je šef na razgovoru rekao da je to previše teško za cure i da nema smisla da ostajemo, ja sam ostala. Jer sam ga slušala što je pričao. I kad je došao red na mene da popričam s njim, nasmijao se i iskomentirao: ‘Ipak si ostala?”, prisjeća se.
To je joj je bio prvi posao u Irskoj, a na njemu se zadržala oko tri mjeseca.
‘Odlučila sam otići jer koliko su bili dobri i fer toliko i nisu. Zahvalna sam im na danom irskom iskustvu, ali bilo je vrijeme da se krene dalje. Preselila sam se u jedan manji grad gdje sam upoznala neke malo ‘starije’ Hrvate i znate što? Imala sam tri posla, ne jedan nego tri posla. Kasnije se to prorijedilo i u određenim trenutcima je bilo teško, ali nisam htjela odustati niti vratiti se natrag. Mislim da me to najviše tjeralo da se borim. Sama pomisao na povratak u Hrvatsku me tjerala da se borim i da tražim posao, i evo našla sam’, zadovoljna je.
Trenutno radi u kineskom restoranu i školuje se. Cijene hrane su, kaže, kao u Hrvatskoj i nešto niže. Odjeću i obuću pronalazi po povoljnim cijenama. Cigarete su skupe.
‘Što se stanarine tiče, u Dublinu dvosoban stan, oko 10-15 minuta hoda udaljen od centra je 1.200 eura mjesečno, i grijanje je na struju što je užas. Ovdje u manjem gradu, gdje sada živim dvosoban stan, koji je još bliže centru plaćamo 570 eura i imamo grijanje na plin koje stoji 29 eura mjesečno. Struju plaćamo svaki drugi mjesec i ovisi o tome koliko smo kod kuće i koliko kuhamo, a računi su oko 70 do 100 eura za dva mjeseca’, otkriva djevojka.
Kad završi školovanje, koje traje godinu dana, vjeruje da će moći naći neki bolje plaćen posao, a možda i nastaviti školovanje.
‘Nije sve tako loše, samo većina ljudi brzo odustane i misli da je sve lagano kako drugi pričaju. Ne, to tako ne ide. Treba se boriti, treba se dokazati i ne treba odustajati. Nadam se da vam je ovo malo pomoglo da vidite da nije sve tako loše i da se može, samo treba biti uporan. Boriti se za sebe, ne za druge, ne za Hrvatsku ne za Hrvate u Irskoj, već za svoju budućnost.
Nitko nije sretan što je morao otići iz Osijeka, Slavonije, Baranje, Rijeke, Zagreba, ali svi smo tu jer želimo više i možemo više. Nema smisla boriti se kod kuće za nešto, kad nitko neće ništa promijeniti. Nitko ne želi da se skupimo i možda nešto napravimo. Ali, iskreno bio bi to predug proces i opet bi izgubili više nego bi dobili’, zaključuje.
>>> Hrvatski doktor u Irskoj: ‘Supruga ne mora raditi, plaća mi je puno veća’
Datum objave: 07.12.2014.
