Autor: Branko Barbić
Dok arapski mediji novoizabranu hrvatsku predsjednicu opisuju kao najšarmantniju državnicu svijeta koju krasi pamet, inteligencija, sposobnost, visoko obrazovanje i znanje sedam jezika, dotle njemački mediji njen izbor dočekuju kao veliko iznenađenje. Iznenađenje im je jer u njenom izboru vide neočekivanu pobjedu oporbe, ali još više jer je Hrvatska prvi put dobila predsjednicu.
Da su arapski i njemački novinari prolistali hrvatsku povijest, ne bi bili iznenađeni što Hrvatska dobila predsjednicu. Hrvatska je još od početka srednjeg vijeka do pada Bosne, imala više žena koje su dale veliki doprinos hrvatskoj naciji. Neke od njih poznate su do dana današnjeg čak i hrvatskom puku kao kraljice koje su se istakle inteligencijom, pameću, sposobnošću, brigom za narod, za najslabije pripadnike naroda i drugim vrlinama.
Od Jelene Slavne do Katarine
Jedna od njih, kraljica Jelena Slavna ( Helena Famosa), žena kralju Mihajlu ostala je poznata kao žena koja je ‘za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica’
Pored kraljice Jelene Slavne, u hrvatskom puku je do dana današnjega ostao spomen i štovanje kraljice Katarine Kotromanić koja se u franjevačkom redu štuje kao blaženica. Hrvatice u Kraljevoj Sutjeci, prema legendi, i dan danas u narodnoj nošnji, na glavi nose crni pokrivač u znak žalosti za dobrom kraljicom Katarinom.
Općenito je poznata njena mukotrpna povijest u svezi s turskim osvajanjima i padom Bosne pod Turke. Manje je poznato da se vjenčala s krajem Stjepanom Tomašom po katoličkom obredu 26. svibnja 1446. na polju Milodraž ( danas župa Brestovsko, općina Kiseljak, Srednja Bosna). Ni mnogi hrvatski hodočasnici u Rim ne znaju da je pokopana u crkvi Santa Maria in Aracoeli koja se nalazi na rimskom brežuljku Capitoliumu te da su njene dvorske gospođe pokopane u crkvi Sv. Jeronima u Rimu. Do danas je sačuvan samo kamen s natpisom Paole Mirković jedne od njenih dvorskih gospođa, koja je umrla 1479.
Povezanost kraljice Katarine Kotromanić s crkvom sv. Jeronima, nacionalnom hrvatskom crkvom u Rimu ima trajno značenje ne samo za hrvatsku povijest nego i sadašnjost pa bi se moglo reći čak i za izbor prve hrvatske predsjednice.
Pokušaji razbijanja zajedništva hrvatskog naroda
Danas, kad hrvatski narod ima svoju suverenu državu Hrvatsku i kad ima svoju državu zajedno s druga dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini i kad ima status manjine u susjednim zemljama te status iseljenika ili radnika u drugim zemljama, svijest zajedništva svih dijelova hrvatskog naroda nosi u prvom redu Hrvatska koja svakom pripadniku hrvatskog naroda daje pravo na hrvatsko državljanstvo ne tražeći odricanje od državljanstva zemlje u kojoj živi, a člankom 10. Ustava Hrvatska se obvezuje na posebnu brigu za hrvatski narod u BiH, za hrvatske manjine u susjednim zemljama i za hrvatsko iseljeništvo.
Međutim, od dolaska na vlast SDP-ove koalicije 2000. nisu prestajali pokušaji razbijanja zajedništva hrvatskog naroda. Posljedice usvajanja nametnutih štetnih odredbi osjetilo je hrvatsko iseljeništvo, a najvidljivije su bile na biračkim mjestima u Mostaru i Sarajevu. Hrvatski narod je podijeljen na hrvatske državljane koji su lako mogli ostvariti svoje biračko pravo i na hrvatske državljane žrtve diskriminacijskih odredbi nametnutih zakonima. U Mostaru, Sarajevu i iseljeništvu poniženi su Hrvati hrvatski državljani, a hrvatska država osramoćena je pred očima cijelog svijeta.
Izbor Kolinde Grabar Kitarović iznenadio je njemačke medije i druge koji ne poznaju hrvatsku povijest te o hrvatskom narodu imaju predrasude kao primitivnom narodu koji nije svjestan sebe i svojih nacionalnih interesa. Još bi možda mogli razumjeti što su hrvatski iseljenici koji žive u zapadnim zemljama svog glas dali ženi, a ne muškarcu, ali ne ide im u glavu činjenicu da je za Kolindu Grabar Kitarović glasovao toliki postotak Ličana, Imoćana, da je u Mostaru i Sarajevu hrvatski narod satima trpio ponižavanje i sramotu, ali nije odustao te svoj glas također dao ženi iz Primorsko-goranske županije.
U Mostaru su na biralištu snažni muškarci pjevali gangu, a svoj glas su dali ženi koje slijedi doktrinu oca hrvatske nacije o jednom jedinstvenom hrvatskom narodu i koja osjeća za svaki dio hrvatskog naroda.
Usudila se reći da je potrebno uvesti vojnu izobrazbu
Prva predsjednica Hrvatske u svojim govorima pokazala je da razumije složenost hrvatske stvarnosti i ne umišlja sebi da sama može sve nositi. Usudila se reći i ono što je Hrvatskoj nametnuto kao tabu. Nije se bojala reći da je i Sanaderova vlada mnogo toga dobrog napravila. HDZ nije nikada bila zločinačka organizacija. Toga su itekako svjesni članovi HDZ-a koji nikad nisu napustili stranku i koji su i za ove izbore radili volonterski, bez ikakve naknade i osobnih interesa.
Usudila se naciji otvoreno reći da je u Hrvatskoj potrebno uvesti vojnu izobrazbu za sve iako je mogla pretpostaviti da će time izgubiti mnogo glasova, ali bilo je krajnje vrijeme da netko naciji kaže istinu. Rekla je ono što nam je svima poznato; da se, naime, Hrvatska uspjela obraniti jer su Hrvati imali određenu vojnu izobrazbu. Uostalom, potrebu za vojnom izobrazbom svojih državljana ima čak i neutralna Švicarska.
Prva hrvatska predsjednica u svojim govorima pokazala je da razlikuje pripadnost narodu i pripadnost naciji. Svi koji imaju hrvatsko državljanstvo, po nacionalnosti su Hrvati neovisno o njihovom etničkom i inom podrijetlu. Legitimno je pravo narodnih manjina njegovati svoje posebnosti, ali je isto tako legitimno očekivati i pomoći da se svi osjećaju pripadnicima hrvatske nacije, hrvatskim državljanima, s jednakim pravima i odgovornostima za opće dobro cijele nacije. Obraćajući se ‘Hrvaticama i Hrvatima’, prva hrvatska predsjednica obraćala se time svim državljanima Republike Hrvatske. Nije time izostavila pripadnike manjina niti one koji nisu građani jer žive na selu.
Prva hrvatska predsjednica rekla je da je otvorena za prijedloge i da računa na prijedloge mnogih ljudi. Iz svog ograničenog iskustva, malo sam se i uplašio njene otvorenosti prijedlozima svjestan poznate uzrečice: Znam ja nas j… ti nas. Teško je i zamisliti koliko i kakvih je sve prijedloga može zasuti.
Nije se navukla na Josipovića i Kujundžića
Ali, na kraju sam primijetio da njena otvorenost ne znači da će prihvatiti svakakve ‘originalne’ prijedloge. Nije se spustila na Kujundžićevu retoriku iako se činilo da bi time privukla mnoge osobe ‘niska čela i deseteračkog mentaliteta’ ( Boris Maruna). Nije ju je uspio navući na svađalačke, nepromišljene i cinične odgovore ni bivši predsjednik Josipović. Mudro mu je dopustila da sam pokaže svoje, do nedavno, nepoznato lice.
Prva hrvatska predsjednica u kampanji se nije dala navesti na trošenje vremena na nekakve ‘jugoslavene’, ‘jugonostalgičare’, ‘komunjare’ i tomu slično. Žali li 40% Hrvata za bivšom državom, jesu li ‘jugoslaveni’ najveća opasnost za Hrvatsku, nije moguće odgovoriti jer nije jasno što se pod tim pojmovima podrazumijeva.
Činjenica je da se tek 331 osoba u Hrvatskoj na zadnjem popisu stanovništva izjasnila ‘jugoslavenom’. Neki broj ljudi žali za bivšom državom jer su s vremenom zaboravili na ‘obustave rada’, što znači biti ‘na čekanju’, inflaciju, privremeni rad u tuđini, ‘vaspitnu palicu’ …
Mnogi su u bivšoj državi lijepo živjeli od doznaka tuđim državama prodane radne snage. Čini se da se i danas potiče iseljavanje i traženje posla u tuđini kako bi neki u Hrvatskoj od doznaka novih gastarbeitera moglo lijepo živjeti. Radi toga u hrvatskim medijima svakodnevno imamo hrvatsku inačicu ‘Go west young man ..’ Probrani mladi ljudi koji u tuđini nemaju ni kuću ni kućišta pričaju priče o brzim uspjesima u tuđini. Drukčije priče nisu poželjne.
Prva hrvatska predsjednica imala je hrabrosti preuzeti na sebe nimalo lagane i vrlo složene odgovornosti. Jest prva predsjednica, ali nije prva žena koja je preuzela na sebe odgovornost za cijeli narod. U hrvatskoj povijesti ima sjajne uzore, a nadam se da će narod ostati svjestan težine bremena koji je preuzela. Lijepo je bilo čuti od Tomislava Karamarka zahvalu suprugu prve hrvatske predsjednice i razumijevanje naroda koji je oduševljeno klicao ‘Jakove, Jakove’.
Datum objave: 13.01.2015.
