Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‘Zagreb – Dublin / Malo drugačiji Dublin’.
Uvijek sam mislila da gastarbajteri koji dođu u Hrvatsku na godišnji, kada brljaju hrvatski jezik i umeću strane riječi, u stvari žele pokazati kako su došli iz bijelog svijeta i valjda su jako važni, tj. kad ne sjede u Mercedesu, da svi znaju da su došli iz inozemstva. Balkanske seljačine.
Nije nam trebalo dva mjeseca da iz obitelji grammar nazija postanemo obitelj čistokrvnih gastarbajterskih seljačina.
U svakodnevnom međusobnom razgovoru, naravno, koristimo hrvatski. Naravno da tu nema problema sve dok ne prepričavamo dnevne događaje ili razgovore iz škole i s posla, pa dođemo do riječi koje u biti ne koristimo u uobičajenim razgovorima. Tada počinje brljanje.
Normalno govorimo hrvatski i onda usred rečenice kad uleti riječ koju inače ne koristimo, a baš je danas bila u razgovoru, jednostavno postane prenaporno prevoditi sa engleskog na hrvatski i kažeš ju na engleskom.
‘Danas sam bila na sastanku sa senior principal, dogovoreno je da bude appruvano….!’
‘U zadatku su bili fractions ( razlomci), danas na science smo razgovarali o human body sistems….’
A tek nastavci u glagolima! Ka-ta-stro-fa!
Budemo sejvali, hoćemo klejmati, bringali smo…
Mama, znaš da renesansa znači rebirth?
A znam…
Datum objave: 19.10.2015.
