Autor: Z.S./Večernji list
Tomislav Špehar iz Brđana kraj Nove Gradiške svoje slobodno vrijeme provodi s obitelji i u ribolovu. Godišnji mu traje točno deset dana. Nema skupocjeni automobil, nije član nijedne političke opcije i ne želi zapošljavati rodbinu i prijatelje. Tomislav živi i radi u Hrvatskoj i kaže:
– U Hrvatskoj sam uspio, u Austriji ne bi. Sasvim sigurno. Ondje je zemljište i sve drugo daleko skuplje. Bila bi to nemoguća misija.
Kako piše Večernji list, Tomislav (32) je 1988. godine s obitelji otišao u Austriju. Ondje je završio srednju školu i zaposlio se u mesnoj industriji.
– Kada sam u Tullnu počeo raditi nisam imao vremena za ništa. Dođete kući, okupate se, jedete i idete u krevet pa sljedeći dan sve ponovno. Prednost je redovita plaća, ali nemate privatnog života. Srce je uvijek bilo u Hrvatskoj.
Kao poslovođa je na posao dolazio u 1 iza ponoći, a ostajao i do 17 sati poslijepodne. Plaća mu je bila trostruko veća nego u Hrvatskoj, ali želio se vratiti. To je i učinio prije 11 godina. Svu ušteđevinu uložio je u uzgoj rajčica i još se kreditno zadužio. Prvi plastenik koji je napravio bio je vrijedan 2 milijuna kuna. Prošle godine izgradio je još jedan; 55% sredstava od osam milijuna kuna dobio je iz IPARD programa EU.
Danas zapošljava osmero ljudi. Svaki mjesec prvo isplati plaće, a zatim plaća kredit i režije. Što mu ostane, ulaže u proizvodnju.
– Koliko god je u Hrvatskoj teško, bolje je i lakše nego drugdje. Ljudi se mogu žaliti da je manja plaća, ali imaju svoju kuću, prijatelje. Negdje dalje, nemaš ni kuću, ni stan, ni prijatelja, ni ništa. Nema šanse da se vratim u Austriju.
Datum objave: 19.02.2015.
