NACISTI SU UBILI 70 (slovima: sedamdeset) MILIJUNA ŽIDOVA. Da ne bude zabune, ovaj navod je čista izmišljotina. Napisali smo ga samo zato da obesnažimo laž izraelskog historičara Gideona Greifa o broju od više nego 700 000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu, što se nadovezuje na njegovu tvrdnju da u Srebrenici Srbi nisu počinili genocid nad Bošnjacima kao i njegovo primanje srbijanskoga državnoga odličja koje ni jedan ozbiljan povjesničar nikad ne bi želio dobiti jer se time legitimira kao obični propagandist srpskih izmišljotina o broju njihovih žrtava u Drugom svjetskom ratu koje su počinili ustaše i koje demantiraju i neki njemački i austrijski autori pa i srbijanski statističar Bogoljub Kočović.
Greif je za oko deset puta povećao i onako neuvjerljiv službeni hrvatski broj žrtava svih nacionalnosti u sabirnom logoru Jasenovac i to onda neprekidno širi kao najmanju brojku ubijenih Srba iz koje se može pročitati da je u Jasenovcu likvidiran gotovo svaki treći Srbin koji je živio na teritoriju Nezavisne Države Hrvatske.
To je tolika gromoglasna izmišljotina da ju je dovodio u pitanje i njemački povjesničar Holm Sundhausen, inače sklon Srbiji i Jugoslaviji u svojoj Geschichte Jugoslawiens, Povijest Jugoslavije kad piše: U jugoslavenskim priručnicima navodi se broj žrtava u Jasenovcu općenito sa 700 000. Ta brojka je sigurno previsoka i ne da se ni približno izvesti iz statistika o broju stanovništva (Sundhausen, str. 122 ). Glede odgovornosti za sve političke odluke u NDH Sundhausen citira američke sudce Međunarodnog kaznenog suda u Nürnbergu ovako: …djelovanje hrvatske vlade u tom razdoblju (bilo je) djelovanje okupacijskih vlasti … Mišljenja smo da je Hrvatska cijelo vrijeme koje dolazi u obzir bila zaposjednuta zemlja i da su sva djela hrvatske vlade bila djela okupacijskih vlasti (Sundhausen, str. 122 ) .
Ovim je gotovo sve rečeno no ipak manji dio odgovornosti pada i na Pavelićev režim koji je bio totalitaran i koji je mogao, a to je ponekad i činio, ublažiti život progonjenim skupinama, najviše Židovima, koji su djelomično proglašavani počasnim arijevcima, bili spašavani od strane Katoličke Crkve i hrabrih pojedinaca ili se preselili u talijansku utjecajnu zonu, odnosno bježali u partizane. Što je važilo za Židove vrijedilo je i za pravoslavne Srbe, tim više što su oni imali raznovrsnu podršku talijanskih okupacijskih snaga i sačinjavali pretežiti dio komunističkoga partizanstva kao i cjelokupno četništvo.
Za razliku od Zagreba Beograd je bio prvi glavni grad u Europi Judenfrei, slobodan od Židova, kako su se hvalili sami srbijanski saveznici nacističke Njemačke. Prema Alexanderu Korbu oko trećina Židova u NDH uspjela je preživjeti Drugi svjetski rat, a Židovska općina djelovala je u Zagrebu sve do svibnja 1945.
Neki njemački autori kao Claus Heinirich Gattermann spominju samo Jasenovac, ali ne i broj žrtava u njemu ili ga uopće ne navode kao nestor njemačkog istraživanja nacifašizma Ernst Nolte, koji u svojoj knjizi Die faschistischen Bewegungen, Fašistički pokreti, tvrdi da se ustaše … ne može na prvi pogled označiti fašistima, (Nolte , str. 200). Sličnu formulaciju su upotrijebili Ladislaus Hory i Martin Broszat u svojoj studiji Der kroatische Ustascha-Staat 1941-1945 , Hrvatska ustaška država 1941-1945, dok austrijski vojni povjesničar Rudolf Kiszling u svojoj knjizi Die Kroaten, Das Schicksalsweg eines Südslawenvolkes, Hrvati, sudbinski put jednog južnoslavenskoga naroda, uopće ne navodi u popisu imena i pojmova Jasenovac i fašizam.
Najozbilniju knjigu o ustaškim zlodjelima objavio je njemački povjesničar s engleskom adresom Alexander Korb Im Schatten des Weltkriegs / Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945 , U sjeni svjetskoga rata, masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj 1941-1945 koju ćemo opisati temeljem intervjua koji je u svezi nje dao časopisu Magazinu za vojnu povijest, listopad 2017.: Već na prvi pogled očigledno je da su ustaše kao počinitelji bili vrlo grubo demonizirani u jugoslavenskoj historiografiji, ,bez obzira je li riječ o Paveliću, zapovjednicima koncentracijskih logora ili običnim počiniteljima… Osnivački mit SFRJ-a glasio je da su svi jugoslavenski narodi sudjelovali u oslobodilačkom ratu protiv fašističkih okupatora i njihovih pomagača. Ovi pomagači bili su mali broj kvislinga koji su djelovali protiv interesa naroda, dakle bili su narodni izdajnici. Jedna takva verzija povijesti bila je potrebna da bi se mogao sačuvati mit o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda. Svakako, ovdje je isključivo riječ o propagandi…
Od 1933. Hitler je kao diktator došao na vlast s izričitim ciljem revidiranja versajskoga poslijeratnog poretka. Taj u Hrvatskoj nije biio manje omražen nego u Njemačkoj pa je stoga Njemački Reich bio prirodni saveznik ustaša… Premda su mnogi ustaše mrzili Italiju, ipak se u to vrjeme zbilo njihovo jasno fašiziranje… Međutim, kad već govorimo o tome, ipak, temeljito odbacujem u komunističkoj historiografiji pretjerano korišteni pojam klerofašizam. Crkva je u katoličkoj zemlji kao što je Hrvatska igrala određenu ulogu, ali brojni ustaški aktivisti nisu mnogo držali do Crkve… Ponajprje valja ustvrditi da su ustaše htjele silom stvoriti etnički homogenu hrvatsku državu… No prije 1941. nije bilo konkretnih planova kako bi se fizički uništilo više od dva milijuna Srba, Židova i Roma koji su živjeli na teritoriju što su ga ustaše smatrale svojim…
Korb zaključuje u svojoj knjizi da ustaše nisu imale masterplan kako uništiti srpsko pučanstvo i da su najveće zločine počinili tzv. divlji ustaše, to jest neregularne ustaške postrojbe, a ne službena ustaška vojnica što naveliko odudara od jugoslavenske i srpske propagande o kolektivnoj krivnji ustaša za zločine nad srpskim stanovništvom u NDH. Nažalost Korbova knjiga nije izašla u hrvatskoj inačici, dva su nakladnika obećala da će je publicirati, ali su odustala bez konkretnog objašnjenja.
No vratimo se Gideonu Greifu koji nevjerojatnom upornošću kleveće hrvatskoga blaženika kardinala Alojzija Stepinca pa je najavio knjigu o njemu pod naslovom Alojzije Stepinac, ustaški modus operandi : pokrsti se ili umri, koja je već u naslovu kriva jer Katolička Crkva priznaje pravoslavno krštenje kao svoje. Tu je riječ o prijelazu s pravoslavlja na katolištvo koje je prema izričitoj Stepinčevoj uputi moralo uslijediti dragovoljno i samo ako su time bili spašeni životi srpskih pravoslavaca, o čemu nalazimo izvrsnu doktorsku disertaciju Tomislava Vujeve obranjene na bečkom sveučilištu.
Prema Greifu ustaše su prije njemačkih nacista započele s konačnim rješenjem židovskoga pitanja što je strahovita laž kakvu ne nalazimo ni kod jednog drugog antihrvatskoga autora. Sve te gnjusobe nalazimo crno na bijelom u srbijanskom tjedniku Pečat, 22.09.2019., dakako s pohvalama svoga djelovanja u tom smislu koje završava riječima kako je sveti Sava zadužio ne samo Srbe nego i Židove god. 1229. kupovinom kuće Ivana Bogoslova čime je omogućio da ona ostane u kršćanskim rukama s relikvijama poput sobe u kojoj se smatra da je održana posljednja večera, ispod koje je grob Davidov, drugo mjesto hodočašća važno za Židove u Jerusalemu.
Greif naziva blaženoga Alojzija Stepinca ratnim zločincem, kakvim ga nisu nazivali ni komunisti pa se hvališe kako je dva puta spriječio njegovo imenovanje Pravednikom među narodima, ne samo na svoju sramotu nego i na sramotu onih Židova kojima je Stepinac spasio život, a nisu se protivili Greifovim lažima. Naime, oni su odavno trebali demaskirati ovog svoga sunarodnjaka koji je svojim astronomskim uveličavanjem srpskih žrtava u Jasenovcu učinio i njima medvjeđu uslugu jer, zamislite, što bi se reklo ako bi neki židovski povjesničar namjesto šest milijuna od nacista ubijenih Židova širio lažetinu od 60 milijuna umorenih svojih sunarodnjaka! Taj bi brzinom zvuka bio izbačen iz akademske zajednice.
No nikad nije kasno da se to dogodi i Gideonu Greifu, pogotovo nakon što je njemački savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier odlučio u prošlom prosincu da se Greifu ne dodijeli Savezni križ za zasluge jer je bio preuzeo funkciju predsjednika Komisije Republike Srpske za masovno ubojstvo u Srebrenici koja niječe da je tu izvršen srpski genocid na 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, protivno presudi Međunarodnog suda za zločine u bivšoj Jugoslaviji, (juedische- allgemeine de).
Kako piše Politika u članku Zajednički bedem pred revizijom prošlosti Greif je dobio srbijansko odličje za svoj znanstveni rad u odkrivnju ratnih zločina u NDH, a za to su ga predložili srbijanski SUBNOR, Udruženje logoraša Jasenovac, Republički centar za ratne zločine iz Banje Luke, te Šesta, Sedma i Osma kordunaška divizija. Zaista lijepo društvo za jednog klevetnika koji, nažalost, ima potajne simpatizere i u Hrvatskoj, no njih je malo i bivat će ih tijekom vremena sve manje.
Sukrivnju snose najviše oni koji astronomskim povećanjem žrtava rata u Jasenovcu i drugdje u NDH time instrumentaliziraju srbijansku politiku podčinjavanja Hrvata kao kolektiviteta kako bi ih učinili drugorazrednima u svemu, i stoga je na hrvatskoj znanosti da znanstvenim metodama ocjeni koliko je stvarnih žrtava bilo u tom logoru i uopće u ustaškoj državi, i to odvoji od bilo kakve politike, sad i zauvijek. I onda službena Hrvatska treba slijediti hrvatsku znanost pa i u slučajevima kad se mora ispričavati za zlodjela koja su počinile generacije kojih više nema među živima.
Primjer za to je Njemačka sa svojom politikom Vergangenheitsbeweltigunga, svladavanja prošlosti ili još točnije rečeno svladavanja posljedica prošlosti. I u Njemačkoj se tu ponekad pretjeruje, no postoje i oni koji to kritiziraju i nitko ih radi toga ne kinji.
Autor: CroExpress Datum objave: 04.09.2023.
