Autor: Stjepan Bingula

Svakim danom čitam kojekakve komentare o ljudima koji su u Njemačkoj uspjeli pa o onima koji nisu uspjeli, ili su Njemačkom razočarani.

Svakodnevno stavljam oglase za poslove u Njemačkoj, ali sam sa javljanjem na iste jako razočaran. Upravo imam aktualni oglas gdje se traže tri domara, radi se za agenciju koja iznajmi ljude drugom poslodavcu. U ovom slučaju se radi za jedan lanac robnih kuća. Radi se u Münchenu, plaća je solidna (koliko se može reći da je 2200€ bruto, odnosno 1500-1700 eura neto, solidno). Posao je lagan, normalno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

I naravno opet slijede kojekakvi komentari. Kuda vučeš ljude, to je sirotinjska plaća, nemaš za život, prevarant i slično.

Jedan gospodin se javio iz Duisburga. Veli da on i žena sa jednim djetetom imaju mjesečno 3000€ netto, plaćaju stan 650€ i spajaju kraj sa krajem. Drugi opet veli da za samca mora biti minimalno 2000€ mjesečno da može preživjeti, Treća se javlja gospođa i veli da to nije nikakva plaća za München, jer ona zna iz provjerenih izvora, jer njezina tetka, sin, stric i ne znam kakva još rodbina živi u Münchenu. I jedva preživljavaju.

Naravno, sada slijedi moje pitanje: a što rade onda u Münchenu kada samo preživljavaju?

Opet, ima jako puno osoba koji vele da dobijaju 1200€ netto i da su prezadovoljni, podmire sve troškove I još mogu staviti nešto na stranu.

Pustimo ih neka i dalje pričaju. Napravimo jednu okvirnu računicu koliko bi bilo dovoljno za prosječni život u Njemačkoj.

Samac: 1300€

Za stan mora odvojiti najviše 600€ mjesečno, s time da i u Münchenu za taj novac ima dobar apartman. U drugim manjim mjestima može dobiti i luksuzni stan.
Za hranu najviše 300€ mjesečno. Naravno, netko ima drugi način prehrane pa će mu trebati možda i malo više ili manje. Njemačka prehrambena industrija je prilagodila svoju proizvodnju samcima jer ih ima jako puno u Njemačkoj. Npr. kvalitetna gotova jela sa prilogom možete kupiti u trgovinama i već za 3,00€ po porciji. Ali na svakome je da odluči kako se želi hraniti. I kod zarade od 1200€ netto uvijek još ostaje 400€ za ostale troškove, s time da smo troškove stana i hrane stavili jako visoko. I naravno da izjava jednog gospodina da je samcu potrebno minimalno 2000€ da može preživjeti – ne drži vodu.

Par: 2500€

Svu računicu za samca uvećajte za oko 500€ mjesečno. Recimo, ukupni troškovi 1500€ mjesečno, a kod zarade za dvije osobe od 2500€ još uvijek ostaje 1000€ za druge troškove I luksuze.
Obitelj, dvoje djece: 2500€ + 376€ dječji doplatak.
Stavimo stan na 1000€ i hranu 800€ mjesečno, opet ostaje 1000€ za druge troškove.

A ovo je moj osobni slučaj.

Oženjen, dvoje školske djece, zarada sa dječjim 2400€, plus žena mini job ca. 250€.
Stan i struju plaćamo 1000€, hranu ca. 800€, telefon, internet, mobitele 100€. Auto, benzin, osiguranje 150€. Odjeća, obuća, prosjek 100€ mjesečno (ne oblačimo i ne obuvamo se svaki mjesec). I došli smo na 2150€ izdataka mjesečno. Još uvijek ostane 500€ za ostale troškove. Nekada McDonalds, nekad izlet, čak i koncert AC/DC za ženu mene… A ne propuštamo ni more ni jedne godine. Nije Grčka ili Španjolska nego je Jadran.
Radim li nešto krivo?

Čitajući komentare, često sam zbunjen. Da li ja to ne znam živjeti? Da li možda sa svojom obitelji gladujem (imam 115 kg)? Da li nešto krivo radimo? Da li moramo početi kupovati u LIDL I ALDI ili smijemo dalje kupovati u REWE I KAUFLAND? Da li ja radim možda za minimalac? Da li me netko iskorištava, moj poslodavac, državna firma, koja plaća maksimum što se može plaćati?

Nekad mi dođu trenuci da sve pokupim ovdje u u Njemačkoj i da se vratim u Hrvatsku i počnem ponovno novi život iz Hrvatske, počnem nanovo tražiti posao u Njemačkoj. Jer, vidim da su plaće, ako kreneš iz Hrvatske, puno veće nego imamo mi stari doseljenici.

Naravno, postoji kod toga jedan veliki problem, a to je Hrvatska. Većina novijih doseljenika živi na dvije strane; u Njemačkoj tijelom, u Hrvatskoj dušom. Ako mislite doći u Njemačku i ovdje raditi, jako dobro živjeti, ali opet i u Hrvatskoj voditi sporedni život, slati ogromne novce, kupovati ‘bijesne’ aute, samo da susjed vidi da ste uspjeli, onda se manite Njemačke.

Njemačka je jedna divna zemlja, ljudi su jako prijazni (makar većina drugačije misli) i savjetujem vam da je prihvatite kao svoj dom. Ne kao domovinu, nego samo kao dom. Radite, dobro zaradite, što je moguće, i lijepo živite. Domovina neka ostane za godišnji i za ništa drugo. Jer, ako ćete patiti za domovinom, onda ćete ovdje najprije psihički pa onda tjelesno i na kraju financijski – propasti. Radite, živite, jer život je kratak i nemate vremena za nečim žaliti, što je iza vas. Gledajte naprijed, ne slušajte ovakve komentare kakve sam gore naveo, imajte svoj cilj. I uspjet ćete.

Jer…

NIJE SRETAN ONAJ KOJI PUNO IMA, SRETAN JE ONAJ KOJEM MALO TREBA.

Sretno!



O autoru
Stjepan Bingula hrvatski je iseljenik koji već 30 godina živi u Münchenu. Administrator je Facebook grupa ‘Nova budućnost u Njemačkoj‘ i ‘Njegovateljice/Njegovatelji u Austriji i Njemačkoj‘.

Datum objave: 16.09.2015.