Autor: Žarko Plevnik

Početkom 19. stoljeća stotine tisuća hrvatskih građana napustile su Hrvatsku tražeći bolji život izvan svoje domovine. Tako je Hamburg bio mjesto odakle je pet milijuna stanovnika raznih država Europe započelo svoj put preko ‘velike bare’ u Sjedinjene Američke Države.
Među njima bilo je više od 400.000 hrvatskih građana koji su otišli trbuhom za kruhom u nepoznato. Danas se, zahvaljujući članovima Hrvatske kulturne zajednice Hamburga i kiparici Ljubici Matulec te brojnim donatorima na istaknutom mjestu u Altoni, dijelu grada Hamburga, nalazi spomenik koji simbolizira iseljavanje. Spomenik iseljenicima poklon je Hrvata Hamburgu i njegovim stanovnicima za pruženo gostoprimstvo svih proteklih godina. On se visoko ističe svojom impozantnošću i svaki brod koji ulazi u hamburšku luku vidi ga već iz daleka. Inače, danas u samom gradu Hamburgu živi oko 5.000 Hrvata, što je pet puta manje nego recimo u Münchenu, ali njihov utjecaj i te kako je značajan.
Ljubica Matulec spomenik je izradila u drvetu drugi put jer se prvi spomenik zbog lošeg vremena raspao. Kako bi se izbjegla sudbina prvoga, ovaj drugi izliven je u Ljevaonici umjetnina u Zagrebu u bronci i danas prkosi svakom vremenu, ali i brojne turiste podsjeća na iseljavanje u teškim vremenima gospodarske krize u Europi. Original spomenika, uz suglasnost grada Hamburga, ostao je u Hrvatskoj te će biti jedan od izložaka u budućem Muzeju iseljeništva.
UZDIZANJE IZ PEPELA
No vratimo se Hamburgu i pogledajmo koje i kakve još veze taj grad ima s Hrvatima i Hrvatskom. Za početak evo nekoliko osnovnih podataka o ovom drugom po veličini gradu Njemačke i jednom od najbogatijih ove velike zemlje. Hamburg je ujedno i grad i pokrajina. Po svoj veličini šesti je grad u Europi i središte metropolitanske regije. Hamburg je slobodan i hanzeatski grad (pripadao je zajednici Hanzeata – savez trgovačkih cehova razvio se do sredine 14. stoljeća u savez gradova, odnosno, u Hanzu ili Hanzeatski savez) i kao takav i dandanas je jedna od posebnosti Njemačke. Hamburg se nalazi na utoku Alstera i Bille u Elbu (Laba), koja zatim, nakon 110 kilometara toka prema sjeverozapadu utječe u Sjeverno more. Elba je u Hamburgu vrlo pogodna prirodna luka s direktnim pristupom od mora, a najpogodnija je njezina južna obala, nasuprot gradskih četvrti St. Pauli i Altona. Obale su povezane mostovima, kao i starim i novim tunelom ispod Elbe.
Zahvaljujući svom položaju, Hamburg je kao druga po veličini luka u Europi značajno logističko središte. Osim dolaska velikog broja brodova s kontejnerima, u luku redovito uplovljavaju i najveći putnički brodovi. Posebno je zanimljivo u vrijeme trajanja svečanosti kojima se obilježava “rođendan luke”, kada se na obalama nađe i više od milijun posjetitelja. Oni prate defile brodova, od onih najstarijih jedrenjaka i parnih brodova do super modernih plovila ratne mornarice. Ovdje se nalazi i Cap San Diego, brod na kojem je stalna izložba o onima koji su tim i drugim brodovima putovali iz Hamburga za New York, uključujući i mnoge Hrvate. Vatromet i druge brojne manifestacije tih dana oduševljavaju sve koji se tada zateknu u gradu.
Milijuni turista godišnje dolaze u Hamburg koji, kako kažu domaćini, ima više kanala i mostova nego Venecija i Amsterdam zajedno. Da biste to provjerili, trebat će vam više vremena pa zato treba vjerovati u ono što domaćini kažu. Tradicija je ono što krasi Hamburg i Hamburžane. Ponosni su na svoj grad koji je dva puta izgorio gotovo do temelja. Prvi put u velikom požaru 1842. godine te u napadu zrakoplovima saveznika u Drugom svjetskom ratu, kada je grad bio razoren zapaljivim bombama. No, poput Feniksa, zahvaljujući svojim građanima, Hamburg je ponovno izrastao iz pepela i danas je veličanstvena njemačka i svjetska metropola.
Dva su velika jezera u samom središtu grada. Pokraj tih jezera možete vidjeti i još jedno obilježje koje ima veze s Hrvatima i Hrvatskom. Naime, uz veliko jezero Ausenalster nalazi se 7,5 kilometara duga šetnica kojom svakodnevno, i po danu i po noći, i po kiši i po suncu, šetaju i mladi i stari, hodaju ili trče. Kako bi se znalo kolika je prijeđena udaljenost, na svakih 500 metara nalazi se kamena oznaka koja to pokazuje. Međutim, s vremenom, ali i nebrigom razuzdanih osoba, velik broj tih oznaka je uništen. Ali zahvaljujući Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Hamburgu i akciji koju su oni proveli, obnovljene su sve oznake. Ona na samom startu nosi oznaku Generalnog konzulata RH i ponos je svih hrvatskih građana koji ovuda prolaze.
GRB OD BRAČKOG KAMENA
Još je jedno obilježje u Hamburgu koje simbolizira Hrvatsku. Riječ je o velikom kamenom grbu Međunarodnog suda za pravo mora, koji je poklon Republike Hrvatske. Na inicijativu opet Generalnog konzulata, majstori Klesarske škole iz Pučišća na otoku Braču isklesali su taj grb od bračkog kamena te ga dopremili i postavili u velikom ulaznom holu Suda u Hamburgu. Tako bijeli kameni grb, težak nekoliko stotina kilograma, sve one koji dolaze ili rade u tom sudu, vjerojatno podsjeća i na lijepe dane godišnjeg odmora koji su proveli u Hrvatskoj.
Ovdašnja Hrvatska katolička misija značajno je mjesto okupljanja hrvatskih građana. Vrlo dobri odnosi s ovdašnjim biskupom, ali i ostalim crkvenim velikodostojnicima, omogućuju da se svete mise, vjenčanja, krštenja, krizme te oproštaji od pokojnika održavaju na hrvatskom jeziku. Za njegovanje i očuvanje jezika zaduženi su prosvjetari u Hrvatskoj dopunskoj školi, koju polaze desetci naše djece. To je već treća generacija mladih koji su ovdje našli svoj dio svijeta, ali ne zaboravljajući odakle su došli i gdje su im korijeni.
Članovi Hrvatske kulturne zajednice u Hamburgu i Norderstedtu, kao i članovi tamošnjeg HDZ-a, brinu se o tome da se na svečan i dostojanstven način obilježavaju značajni datumi naše povijesti. Svečanosti za Dan državnosti ili za Dan međunarodnog priznanja RH, svake se godine održavaju uz posjet velikog broja ne samo naših građana nego i njihovih njemačkih prijatelja. Članovi ovih društava i udruga nazočni su i na svim kulturnim manifestacijama koje se održavaju u Hamburgu, posebno na onima gdje sudjeluju pripadnici drugih naroda koji žive u ovom multikulturalnom, multietničkom i multikonfesionalnom velegradu.
OSTAVŠTINA HANSA HUMMELA
Kako bi bolje upoznali Hamburg, evo još nekoliko zanimljivosti na koje svakako treba podsjetiti. U naslovu ove reportaže zamijetili ste riječ Moin, Moin. Što to zapravo znači i kada se ta riječ upotrebljava? Moin, Moin je zapravo pozdrav, kada se susretnete s nekim stanovnikom Hamburga. U nekim dijelovima koristi se pri pozdravu tijekom jutra, ali danas se uglavnom tako ljudi ovdje pozdravljaju tijekom cijeloga dana. U Hamburgu, u neka davna vremena, iako je rijeka bila tu, nije bilo pitke vode pa su vodonoše u svojim drvenim kantama na ramenima donosili pitku vodu u grad. Najpoznatiji od njih bio je Hans Hummel, čije je građansko ime bilo Johann Wilhelm Bentz (rođen 21. siječnja 1787. u Hamburgu, gdje je i preminuo 15. ožujka 1854. godine). Noseći vodu u grad, bio je zadirkivan od djece koja su za njim vikala: ‘Hummel, Hummel’, a on bi im odgovarao: ‘Mors, Mors’ (Klei di anˊn Mors) ili kao bismo mi preveli: ‘Marš, marš.’ Zapravo to u njemačkom dijalektu blago rečeno znači ‘lupim vas nogom po turu’ ili tako nekako.
Zanimljivo je i to što je automobilska registracija Hamburga HH, no oni pravi Hamburžani nikada ne kažu za svoju registraciju na autu HH, već po tradiciji Hummel Hummel. Sve u svemu, o Hamburgu i njegovim stanovnicima, kao i Hrvatima koji tamo žive i rade, moglo bi se još puno toga napisati. Za sada toliko. No bit će još prigode. A za kraj – pozdrav: Moin, Moin!

Datum objave: 15.12.2014.