Prošlog tjedna hrvatskom javnosti je konačno odzvonilo ono što Viktor Orban već godinama govori.
Na njegovu izjavu “Oni koji imaju more i luke mogu donijeti naftu na tankerima. Da ga (more) nisu uzeli od nas, i mi bismo imali luku”, koju je rekao Orban u razgovoru za državni, mađarski radio prošlog tjedna, a koja se tumači da je Orbán mislio na jadransku obalu. Iz Ministarstva vanjskih i euroskih poslova RH su reagirali: “Zbog te je izjave mađarski veleposlanik u Zagrebu pozvan na razgovor, a i hrvatski je veleposlanik zatražio objašnjenje u Budimpešti”, objavljeno je iz ministarstva netom nakon što su ove Orbanove riječi prenijeli hrvatski mediji.
Reagirao je i Plenković poručivši tada iz Dubrovnika : ‘Sve elemente svi sagledavamo, međutim, ove izjave nisu dobre, ne pridonose pozitivnoj atmosferi, a pogotovo kada se izgovore na netočan i neozbiljan način’. Dok već poslovično, predsjednik države Milanović, vidi stvari drugačije od Vlade: ‘Njegove sitne opsesije s obalom i Velikom Mađarskom su dio njegovog repertoara, on nije opasnost za Hrvatsku.’
Ne bi ovo sve bilo predmet neke analize da se ovakvo što po prvi put događa, ali već je Orban imao mnoštvo ovakvih izjava i ne samo izjava nego i nekih nastojanja u tim idejama.
Orbanovi “pogledi” na Hrvatsku
U nastavku teksta ćemo se spomenuti njegovih prijašnjih izjava o pretenzijama na hrvatski teritorij koje sve manje možemo nazivati nekakvim “ispadima” a sve više njegovom politikom. 2019. godine je Orban održao sastanak predsjedništva svoje stranke Fidesz. To samo po sebi ne bi bila neka vijest da ga nije održao pod golemom uokvirenom kartom “povijesne Mađarske” odnosno Velike Mađarske, koja obuhvaća i veliki dio Hrvatske, sve do Rijeke i Dalmacije. Karta je stalni inventar u prostorijama Fidesza. Sam Orban objavio je fotografiju na Facebooku, uz opis: “Adventski sastanak predsjedništva stranke.”
Iste godine je na Twitteru, Ured za međunarodnu komunikaciju mađarske vlade objavio kartu Velike Mađarske, na kojoj je bilo i slovensko “Prekmurje” koje je prije Trianonskog mirovnog ugovora sklopljenog nakon I. svjetskog rata pripadalo ugarskom dijelu Austro-Ugarske monarhije. Zemljovid je kao dio Mađarske uključivao i dijelove Hrvatske poput Međimurja, dijela Baranje i Kvarnera. Orban je 2019. posjetio Hrvatsku. Bio je u Osijeku s premijerom Andrejem Plenkovićem, koji je nahvalio prijateljstvo i odnose s Mađarskom. Orban je na gostoprimstvu zahvalio tako što je u govoru podsjetio kako su “prije 80, 90 ili 100 godina Slavonija i mađarska županija Baranja bili najbogatiji krajevi naše države, na čemu su drugi ljudi zavidjeli, zbog visine životnog standarda”.
“Naprosto ne vjerujem da to, ako smo nešto već uspjeli postići tijekom povijesti, ne bismo mogli ponoviti”, dodao je. “Vjerujem da će se još jednom dogoditi da će ljudi zavidjeti Baranji i Slavoniji u Hrvatskoj“, rekao je tada Orban. Primjetna je nostalgija s kojom je Orban govorio o razdoblju kad je Hrvatska bila pod Mađarskom, govoreći pritom o “našoj državi”, pri čemu je ostalo nejasno govori li o Mađarskoj ili o zajedničkoj državi. Sljedeće godine Orban je na svojem Facebooku objavio čestitku maturantima koji su taj dan na maturi izlazili na ispit iz povijesti.
Uz čestitku je išla fotografija globusa na kojoj se vidjela Velika Mađarska koja obuhvaća dio Hrvatske, sve do Rijeke i Dalmacije. No, da bi Hrvatska trebala biti oprezna u svojoj komunikaciji s Mađarskom podsjećaju nas brojne povijesne činjenice koje su lakoumno zaboravljene. Podsjetit ćemo vas i ukazati na još neke događaje u Orbanovoj Mađarskoj koje su u većem djelu hrvatske javnosti prešućene.
Povijest odnosa
Da ovakvo ponašanje susjedne nam države nije od jučer, svjedoče duboki povijesni odnosi koji su uslijed promjene (geo)političkih odnosa pali u zaborav pa se tako o intenzivnoj mađarizaciji koja se provodila na hrvatskom tlu danas govori gotovo pa isključivo u kontekstu pjevanja pjesme “Ustani bane” (op.a. čiji je spomenik nekada bio okrenut upravo prema Mađarskoj), dok su njeni razmjeri duboki i svodili su se na želju za asimilacijom hrvatskoga naroda. Pritom nije nevažno istaknuti činjenicu da je upravo Hrvatska, odnosno Hrvatska i Slavonija, za razliku od drugih zemalja krune svetog Stjepana (Mađarskog dijela monarhije), u sastav kraljevine ušla personalnom unijom, odnosno nije pokorena mačem te je uživala svoju državnost i zastupljenost kroz vlastiti sabor i banove kao upravitelje. To se i danas očituje po samoj Mađarskoj u vizualnom smislu, kroz isticanje zajedničkog grba mađarskog dijela monarhije (Translajtanija), gdje je uz središnji mađarski prikazan grb Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Rijeke te Transilvanije.
Dakle, od šest grbova koji su činili jedan pod krunom svetog Stjepana, čak četiri su Hrvatska. Oni su danas prisutni i na pročelju ulaza u mađarski parlament, kao i iza leđa predsjednika parlamenta u samoj zgradi, na poznatom Sečenijevu lančanom mostu , te širom grada Budimpešte i čitave Mađarske. Razlika je u tome što za razliku od vremena kada su tamo postavljeni da prikazuju nečiju državnost i autonomiju, danas služe kao iredentistički alat posezanja za onim što nikada nije bilo mađarsko.
Uz grbove, posebno se koketira s kartama, kako ju oni nazivaju “povijesna Mađarska”, koja prikazuje zemlje koje su Mađarskoj “otete” nakon Trianonskog mira. Dok su neke od tih “zemalja” imale značajnu mađarsku populaciju, to nije bio slučaj s Hrvatskom i slavonskom kraljevinom, gdje su Mađari obitavali samo u većim gradovima, za razliku od primjerice Vojvodine, gdje su onda, kao i danas, činili značajan dio populacije. Ipak, u kontekstu iredentističkih težnji prema “južnim zemljama”, kako ih danas Mađari nazivaju, odnosno “Delvidek”, važno je spomenuti regiju Međimurja, koja je oslobođena 1919. godine nakon stoljetne mađarske vlasti te kao takva pripojena matici zemlji. Tu težnju hrvatskog međimurskog naroda potvrdili su i na referendumu, unatoč snažnim propagandnim akcijama mađarske koja je Međimurje smatrala dijelom Zalske županije.
Primjer tomu imamo i u poznatom slučaju prije nekoliko godina kada je uslijed Orbanovog šetanja oko spomenika koji obilježava Trianonski mirovni sporazum koji Mađari smatraju nacionalnom tragedijom i gdje je hrvatska medijska, politička i šira javnost svoju pozornost usmjerila isključivo na stih Lajoša Košuta koji govori o Rijeci kao Mađarskom moru, no, u istom je videozapisu vidljiv je i natpis Czaktornya, odnosno mađarski za Čakovec.
Oprezno i odgovorno u budućnost
Da se vratimo na početak teksta i aktualnu izjavu predsjednika Orbana kad govorimo da ovo nije samo nesmotrena izjava treba shvatiti i to da on i Mađarska jako dobro znaju što rade i što žele. Uzmimo za primjer Slavoniju. Gdje stanuje obilno financirana mađarska manjina, s novoizgrađenim mađarskim kulturnim centrom u Osijeku. Kada tome pridodamo investicije u privredu, kupovine zemljišta, vlasništvo na NK Osijek, slučaj INA i MOL, možemo jasno utvrditi da postoji opasnost prikrivene pretenzije na dijelove Hrvatske kojima su kroz povijest skloni. A sve ovo se događa dok se prezentira priča u sklopu dobrosusjedskih odnosa unutar Europske unije i uzajamnog pomaganja.
Hrvatska bi politika morala biti mudrija i pametnija pogotovo u ovakvim turbulentnim vremenima gdje se očigledno potpuna mijenja struktura međunarodnih odnosa, te na pravilan način zaštiti svoje nacionalne interese i prvenstveno svoj teritorij od bilo kakvih i bilo čijih pretenzija.
Autor: Ivan Novokmet Datum objave: 16.05.2022.
