Autor: CroExpress
Najjužniji nastanjeni otok lošinjskog otočja, s istoimenim ribarskim mjestom, gdje danas živi oko 170-ak stanovnika je Ilovik.
Još krajem 18. stoljeća iz Velog Lošinja na njega dolaze prvi hrvatski doseljenici koji se bave vinogradarstvom, vrtlarstvom, ribarstvom i ovčarstvom te naposljetku i turizmom.
Ilovčani imaju i svoje svece zaštitnike, Sv. Petra i Pavla, a 28. i 29. lipnja slave njihove dane.
Tradicionalno se na taj dan održava sveta misa i procesija te paljenje krijesa ‘koleda’, a neizostavna je i pučka fešta pod nazivom ‘Petrova’.
Baš tijekom proslave ‘Petrove’, neki doseljenici, iseljenici i mještani Ilovika ‘uhvaćeni’ su od kolega da ispričaju svoje priče.
Nives i Franko Jelich, rodom s Ilovika, napustili su svoj rodni otok još 1953. godine trbuhom za kruhom. Deset godina nakon odlaska ponovno su se vratili te nastavili dolaziti jednom godišnje obzirom da im posao i obiteljske obaveze nisu dozvoljavale češći dolazak. Po odlasku u mirovinu odlučili su napustiti život u Americi i na šest mjeseci vratiti se na Ilovik gdje uživaju u svojim hobijima.
‘Sada napokon uživamo. Idemo na ribe i vrtlarimo, a rado posjetiteljima pričamo priče o Iloviku i njegovoj prošlosti. Naša djeca i unuci rado posjećuju Ilovik te se uvijek iznova vraćaju. Jako vole Hrvatsku. Nismo vjerovali kako iako ne znaju hrvatski jezik, jako vole Hrvatsku’, kroz smijeh pričaju Nives i Franko Jelich.
‘Proslava dana Sv. Petra ‘ Petrova’ budi nam jake uspomene iz djetinjstva, a biti dio proslave i danas donosi nam suze radosnice i jača nam duh. Sve ove uspomene nosimo sa sobom u Ameriku i iščekujemo ponovni povratak’.
Inače bračni par Jelich ujedno su nono i nona nekadašnje Miss Amerike 2011. Terese Scanlan.
Doseljenica na Ilovik, rodom Riječanka Gordana Pavoković, ujedno i zaljubljenica u Ilovik te autorica nedavno objavljene knjige ‘Ilovik i Sveti Petar- dva otoka istog imena, na jednom se živi, a na drugome vječno počiva’ zajedno sa svojim suprugom Ladislavom i kćeri Ivnom brine o svom obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu Radoslović te priprema novo štivo o prirodi i blagodatima ovog otoka.
Prije nekoliko godina počela sam sakupljati informacije i materijale o ovom otoku jer sam željela ostaviti pisani trag budućim naraštajima.
Mještanima zasigurno nije bilo lako otvoriti se doseljenici i dopustiti zadiranje u njihovu privatnost, njihovu prošlost, međutim knjigu su naposljetku odlično prihvatili, osobito iseljenici koji žude za engleskim prijevodom obzirom da njihova djeca veoma teško ili pak nikako ne govore hrvatski jezik.
O ugostiteljskoj tradiciji na otoku Iloviku najbolje može ispričati Elza Stojšić u čijoj obitelji se više od 120 godina nalazi restoran. Prvotno kao gostionicu i mesnicu, poslovanje je pokrenuo Elzin nono. Tada se prodavala jedna ovca tjedno, tako je posao započeo.
Objekt je služio više kao mjesto okupljanja i druženja, da bi se naposljetku pretvorio u restoran.
‘Onda je sve bilo jednostavnije, ali je bilo i teže zbog nedostatka struje i vode. Istina, teže je imati restoran na malenom otoku zbog dostave i prijevoza, ali snađemo se. Ipak je danas drugačije. Trudimo se te smatramo da je najvrijednija ljudska riječ i kako primimo gosta. Upravo nam se gosti iz tog razloga nerijetko vraćaju’, priča vesela Elza.
Paolo Jadrošić jedan je od najstarijih Ilovčana također iseljen prije 70-ak godina. Sa svojih 91 godinu redovito se vraća na Ilovik, a za sebe kaže da ima ‘samo’ 91 godinu. Kao mladića obitelj je Paola poslala prvo u Mali Lošinj, zatim u Italiju na školovanje. Prvotno nautičke struke – inženjer, Paolo je zatim postao ‘dentista’, zubar. Nema boljega mjesta za mene na svijetu, kad tu san se rodil, kaže Paolo.
Datum objave: 04.07.2018.
