Autor: Zoran Stupar
Denis Tukerić iz Osijeka uskoro će napuniti 28 godina. Prije sedam godina uputio se u avanturu života – rad ne prekooceanskom kruzeru. Danas živi u Los Angelesu, daleko od svoje rodne Slavonije.
Na kruzeru plaća do 2000 dolara
Priznaje, tijekom srednje škole nije bio previše zainteresiran za učenje. Završio je školu za ‘bricu’, nakon čega je počeo konobariti po osječkim kafićima. Želja za većom zaradom odvela ga je u Zagreb, Rovinj i Dubrovnik. Kad je napunio 21 godinu, odlučio se na drastičnu promjenu. Više nije želio preko zime živjeti od novca koji zaradi ljeti. Prijavio se za rad na kruzeru.
– Konobar vamo, konobar tamo. Radio sam kao bar waiter i bartender tri i pol godine na čak devet različitih brodova. Radilo se puno, za, realno, malo novaca, između 1000 i 2000 dolara mjesečno. Kad izuzmeš kartu koju plaćaš i ono što popiješ na Karibima, ne ostaje ti puno novaca. No, iskustvo je neponovljivo i preporučio bih svakom tko nema neodgodive obveze da pokuša. Nakon šest-sedam mjeseci ipak se možeš vratiti bogatiji za iskustvo, ako ne i punih džepova – kaže nam Denis.
Denis je radio na devet različitih brodova
Dvije i pol godine bez papira
Nakon što je na kruzerima proputovao svijet, odlučio je napustiti brod i okušati sreću u gradu Hollywooda – Los Angelesu. Nije želio da mu život prođe i da nakon 20-30 godina shvati da i dalje služi koktele ljudima koji se dobro zabavljaju na odmoru.
– Na početku nije bilo lako. Srećom, imao sam dobrog prijatelja koji mi je postao cimer. Radio sam bez papira i molio Boga da me netko ne uhvati i pošalje kući. Nije bilo lako. Nakon dvije i pol godine konobarenja i to se sredilo i danas sam punopravni stanovnik Kalifornije, a uskoro i državljanin.
Denis je u LA-u krenuo na fakultet; planira postati inženjer elektrotehnike.
‘Ako znaš lagati, radiš u prodaji’
– Ovdje su plaće jako dobre, ako si školovan. Ili ako znaš dobro lagati pa da radiš u prodaji. Iako uz puno muke i znoja, danas sam zadovoljan što sam ovdje gdje jesam. A nije uvijek lako. Nekad ti nedostaje obitelj, nekad prijatelji, a nekad samo naši ljudi da popričaš na hrvatskom. Valjda sve ima svoju cijenu u životu; nešto uvijek moraš dati da bi nešto dobio. I to svi koji odlaze moraju znati i biti spremni na to, inače će pjevati ‘Prokleta je Amerika’.
Denisu se čini da su stanovnici LA-a nešto distanciraniji od Hrvata. Svi, kaže, žive za uspjeh i lete za obavezama.
– Čovjek se u takvoj džungli lako iscrpi, ali isto tako i navikne na promjene. Vjerujem da svatko može uraditi sve što želi. Važno se koncentrirati na ono što želiš postići i uz poprilično truda i pokušaja, to ćete i dobiti. Garantirano.
Život van Hrvatske, kaže, ima svojih mana i prednosti. Prednostima smatra to što se može računati na uspješan poslovni život, ali često mu na pamet padne da bi bio sretniji da je ostao kod kuće s prijateljima i obitelji.
– Koliko god u Hrvatskoj živjeli s malo novaca, ipak živimo nekim lagodnim životom, bez puno svakodnevnog pritiska. Rekao bih, jednostavnim životom koji mi ponekad i nedostaje. Van ili ne? Za svaki plus u životu koji sam dobio, morao sam nešto žrtvovati. Pitanje je koliko ste spremni na to i koji je vaš cilj – zaključuje Denis.
Za više iseljeničkih priča kliknite OVDJE. Ako s nama želite podijeliti svoju priču iz iseljeništva (ili Hrvatske) pošaljite nam je na:
redaktion@croexpress.euzoran.stupar@croexpress.euili na našu Facebook stranicu.
Datum objave: 16.03.2015.

