Autor: Zoran Stupar
U maloj radnji u kutu vijenca zgrada zagrebačkih Dugava smjestio se jedan majstor. On se bavi starim zanatom gotovo zaboravljenim u Hrvatskoj. Njegovo je ime Damir Milički i on je – postolar.
– Ovo je prljav posao. A ljudi se danas više, realno, ne žele zaprljati – priča nam 51-godišnji Damir. Kao postolar radi posljednjih 18 godina, od čega je u ovom novozagrebačkom kvartu proveo 17. Damir je u postolare otišao nakon što je radio u proizvodnji odjeće i ortopedskih pomagala. U Zagrebu djeluje svega stotinjak njegovih kolega.
– Otvorio sam obrt jer je ovaj posao samostalan i zanimljiv. Svaki dan radim nešto drugo, iako se možda ne čini tako. Naime, ljudi različito gaze, nitko ne hoda jednako. U tome je čar ovog posla – priča nam Damir. Pojašnjava kako su materijali danas daleko lošiji nego u prošlosti, unatoč napretku tehnologije i zato je ljudima i dalje bitno da nose kožne cipele.
– Tu leži izazov. U ovom poslu ne pokreću se brda i doline, ali pomažeš čovjeku koji voli svoje cipele čak i kad situacija izgleda bezizlazno. 
Damir pokazuje ‘isusovke’ koje kod njega kupuju mladi
I ljudi mu svaki dan dokazuju koliko im je važan. Na popravak dobija cipele stare i po 20 godina. Ljudi svoje obožavane kožne ljubimce ne žele baciti. Nadaju se da će ih moći popravljati zauvijek. A Damirova filozofija je:
– Što čovjek napravi, čovjek može popraviti.
Ručno napravljena cipela se ne raspada
Kako nam objašnjava, ljudi danas rijetko izrađuju cipele po mjeri. On za to nije ni specijaliziran, ali ako baš treba, uhvati se ukoštac s izradom nove cipele. One su, svjestan je, za današnje prilike relativno skupe. No, kvalitetna mokasinka od 700 kuna može biti samo ulaganje. Jer, tvrdi Damir, ona se neće raspasti. Eventualno vam mogu – dosaditi. Zanimljivo, Damir je nedavno počeo izrađivati tzv. ‘isusovke’ koje su, kaže, postale trend među mladima.
A koliko se cijela priča isplati? Ili, bolje rečeno, kako Damir opstaje u uvjetima ekonomske recesije?
– Moja supruga, kćer i ja živimo normalno. Nemamo bijesan automobil, živimo u stanu od 30 kvadrata. Supruga je nezaposlena, kćer studentica. Da si mogu priuštiti desetodnevni godišnji odmor u hotelu na Jadranu, ne mogu. Nije bajno, ali živjeti se može – kaže Damir.
Rad na jednom od strojeva
Poveo nas je i u razgledavanje svoje radionice. Cipele širi, lašti, šiva…
– Moram priznati da mi nije jasno zašto ljudi kupuju manje cipele. Ali dobro, barem ima posla – govori nam kroz smijeh, pokazujući kako funkcionira stroj za širenje cipela. Ispričava se zbog kreativnog nereda.
No, tako je to u radionicama gdje se nešto doista i – radi.
Datum objave: 12.09.2014.
