Autor: CroExpress
Isobel Bowdery jedna je od preživjelih u napadu na parišku koncertnu dvoranu Bataclan, a potresnu ispovijest o stravičnom pokolju koji je preživjela odlučila je podijeliti na Facebooku sa svojim pratiteljima, piše dnevno.hr.
“Nikada ne razmišljate o tome da bi se to moglo dogoditi baš vama. To je bio samo petak navečer i izlazak na rock koncert. Atmosfera je bila toliko vesela, svi su plesali i smijali se, a tada su ti ljudi došli do ulaza i počeli s pucnjavom. Naivno smo povjerovali da je sve dio predstave. To nije bio samo teroristički napad, to je bio masakr.
Desetak je ljudi ubijeno ispred mene, a pod se pretvorio u bazen krvi. Uzvici odraslih muškaraca koji drže mrtva tijela svojih djevojaka širila su se glazbenom dvoranom. Budućnost je nestala u trenu zajedno s obiteljima slomljenog srca.
Imala sam nevjerojatnu sreću što sam preživjela, ali mnogi nisu. Ljudi koji su bili tamo iz točno istih razloga kao što sam ja – da se zabave u petak navečer. Ovaj svijet je okrutan. Slike tih ljudi, koji su kružili oko nas poput lešinara, proganjat će me do kraja života. Nasumično su pucali po ljudima širom tog područja, a ja sam se našla u središtu te bezobzirnosti prema ljudskom životu.
Nisam osjećala stvarnost… Očekivala sam da će netko svakoga trenutka reći da je to samo noćna mora, ali to što sam preživjela omogućuje mi da rasvijetlim tko su pravi heroji.
Foto: Facebook
Ovo posvećujem čovjeku koji je riskirao svoj život i pokušao me zaštititi, paru čije su mi posljednje riječi ljubavi dale vjeru da postoji dobro u svijetu, policiji koja je uspjela spasiti stotine ljudi, potpunim strancima koji su me pokupili s ceste i utješili me tijekom tih 45 minuta kada sam vjerovala da je dečko kojeg volim mrtav, za ozljeđenog čovjeka kojega sam zamijenila i kasnije shvatila da on nije Amaury, koji me držao i uvjeravao da će sve biti u redu, iako je i sam bio prestrašen, za ženu koja je otvorila svoja vrata preživjelima, za prijatelja koji mi je ponudio utočište i otišao kupiti novu odjeću tako da ne moram nositi krvavu majicu, za sve one koji su poslali brižne poruke podrške.
Upravo mi vi dajete nadu da ovaj svijet ima potencijala da postane bolji i da se ovo više ne ponovi. Ali i onih 80 ljudi koji su ubijeni na ovom mjestu, koji nisu imali sreću preživjeti, koji se nisu probudili danas i vidjeli svu bol i patnju kroz koju prolazi i obitelji.
Tako mi je žao. Ne postoji ništa što će izliječiti tu bol. Ne postoji ništa što može ublažiti bol. Osjećam se počašćeno što sam bila prisutna u vrijeme njihovih posljednjih udisaja.
Njihove posljednje misli nisu bile usmjerene prema životinjama koje su sve ovo učinile. Misli su bile usmjerene prema ljudima koje vole. Dok sam ležala na podu u krvi stranaca i čekala svoj metak koji će prekinuti moj 22-godišnji život, zamišljala sam svako lice koje sam ikada voljela i šaptala “Volim te”, ponovno i ponovno, prisjećajući se vrhunaca svog života. Željela sam da oni koje volim znaju kolika je ta ljubav, željela sam da znaju da, bez obzira na to što će se meni dogoditi, trebamo vjerovati u dobro u ljudima i ne dopustiti ovima da pobjede.
Prošle noći životi mnogih zauvijek su se promijenili i na nama je ostalo da vjerujemo i da budemo bolji ljudi. Da živimo živote nevinih žrtava ove tragedije i njihove snove, ali nažalost, njihove snove nikada nećemo moći ostvariti.
Počivajte u miru anđeli, nikad nećete biti zaboravljeni”, objavila je Isobel na svom Facebook profilu.
Tekst u cjelosti možete pročitati ovdje.
Datum objave: 15.11.2015.
