Autor: CroExpress
Što se dogodi kad u Hrvatskoj putem birokratske procedure pokušate nešto učiniti uz minimalan trud i u što kraćem vremenu? Ovo je iskustvo hrvatske povratnice i njene kćeri koja je samo željela – početi raditi u Hrvatskoj.
‘Moja je kćer došla živjeti u Hrvatsku. Trebala joj je osobna iskaznica kako bi počela raditi i dobiti mirovinsko i zdravstveno . Procedura prijave prebivališta ili boravišta se promijenila na način da prvo ispunite papirologiju i ne možete dobiti privremeni dokaz za poslodavca u obliku privremene osobne iskaznice. Prvo policija mora provjeriti živite li doista na adresi na kojoj ste rekli da živite, a to može trajati do 30 dana. Zatim policiji treba vremena da ispuni papirologiju i pošalje u ured MUP-a gdje ste se prijavili, što traje do 30 dana. Zatim morate otići u ured MUP-a da oni završe postupak i tek onda se možete prijaviti za osobnu iskaznicu i dobiti privremenu osobnu da vas poslodavac može prijaviti za zdravstveno i mirovinsko.
Dvaput zvali da vide gdje je zapelo, policija došla u nedjelju uvečer
Mi smo se prijavili 4.4., policija nas je posjetila 3 tjedna kasnije, nakon što smo dvaput zvali i pitali gdje je zapelo. Došli su u nedjelju uvečer. Zatim, čekali smo 3 tjedna da se papirologija pošalje u ured MUP-a. Zvali smo svakih par dana da vidimo jesu li primili policijsko izvješće. Umjesto da pojednostavne proceduru, zakomplicirali su je. Ludo! Samo u Hrvatskoj.
13. svibnja otišli smo u policijsku upravu. Došli smo s fotografijama, kopijom računa i čekali u redu. Gospođa na šalteru je bila vrlo ljubazna i otišla po našu datoteku. No, kada je pročitala policijsko izvješće, otišla ga je provjeriti s nadređenim i rekla nam da nije prihvatljivo. Iako su policajci provjerili da kćer živi na toj adresi, izvješće je izgledalo kao da su provjerili da ja živim na toj adresi. Rekla nam je da možemo otići u policijsku postaju u svom mjestu i zamoliti ih da promijene izvješće da izgleda točno ili da ponovno započnemo s postupkom.
Naravno, uzrujala sam se i naljutila i rekla da najbolje da pozovemo novinara i napišemo članak o cijeloj proceduri i vremenu koje treba da novopristigli useljenik hrvatskih korijena dobije osobnu iskaznicu kako bi mogla početi raditi. Ljubazna službenica je tada ponovo zatražila pomoć svoje nadređene i rečeno joj je da nazove policijsku postaju da nabrzinu prepišu izvješće da bude točno. Telefonski poziv je propao jer dva policajca koji su nas posjetili u kući nisu bila u uredu, a nitko drugi nije mogao ispraviti njihovu grešku.
Policajci ne znaju ispuniti izvješće, ali zato znaju flertovati
Službenica nam je objasnila da su izvješća koja dobijaju od policije često loše napisana pa ih oko polovice vraćaju, a ona mora imati posla sa strankama. Sve zbog toga što su policajci toliko slabo obučeni da ne mogu niti ispuniti izvješće. Spomenula sam da me to ne iznenađuje jer su policajci koji su nam došli na vrata bili zainteresiraniji za flert s mojom kćeri nego obavljanjem svog posla, pitajući osobna pitanja, šaleći se, umjesto da budu pristojni i kulturni, odrade posao i odu. Nazvala sam prijatelja koji zna kako stvari u Hrvatskoj funkcioniraju i rekao mi je da osobno odem u policijsku postaju i tražim da razgovaram s tim policajcima i ako to ne uspije, tražim razgovor sa šefom postaje ili njihovim nadređenim.
U policijskoj postaji nije bilo policajaca pa smo razgovarali s nadređenim. Prvo je bio arogantan i nepristojan, kad sam mu pokušala objasniti da je policajac krivo napisao izvješće i da ga moramo odmah ispraviti kako bi kćer počela raditi. Počeo je pričati kako ne mogu doći tamo i zahtijevati da isprave nešto što ja mislim da je greška, da on to mora istražiti itd. Rekla sam mu da je službenica rekla da izvješća često dolaze netočno napisana i da se moraju ispravljati. Naljutio se na ovu izjavu i rekao da službenice nemaju što govoriti policiji kako da radi svoj posao.
Zaprijetila ulaganjem žalbe protiv policajaca
Vidjela sam da ovo neće otići nigdje ako se ne postavim pa sam spomenula da sam već pisala na svojoj Facebook stranici o toj temi i da ću nazvati svoje prijatelje u lokalnom Narodnom listu da napišu članak o tome koliko treba mojoj kćeri da dobije osobnu te da ću spomenuti i naš razgovor i uložiti žalbu protiv policajaca koji su se ‘upucavali’ mojoj kćeri, a zatim krivo napisali izvješće. Rekla sam mu da razumijem njegov stav, ali da on mora razumjeti situaciju moje kćeri i da su njegovi policajci napravili grešku i da moraju učiniti sve da je brzo isprave da ne bismo više gubili vrijeme i s ovim se bavili kroz javne kanale.
Rekao je tajnici da pozove dva policajca koji su bili kod nas, a oni su bili na godišnjem 2 tjedna. Zatim je nazvao njihov ured i tajnica mu je objasnila da je u kontaktu s njima i da su potvrdili da moja kćer živi na toj adresi. Zatim je zatražio od onog koji je krivo napisao izvješće da, unatoč dopustu, dođe u ured sutra i faksira kopiju prepravljenog izvješća službenici.
Šef i ja nakon toga smo malo pričali o tome zašto je procedura promijenjena. Prije se prvo dobivala privremena osobna, a zatim je policija provjeravala adresu. Razlozi su raznovrsni.
1. Zbog Hrvata koji žive vani i pokušavaju dobiti prebivalište u Hrvatskoj, dok su zapravo samo u privremenom posjetu, a žive u drugoj zemlji. (…)
2. Politika, koja ima veze s glasanjem, gdje možete glasati.
3. Izbjegavanje plaćanja poreza. (Neki) prijave adresu poslovanja u regiji gdje imaju porezne olakšice, a tamo ne žive niti imaju ured, žive tamo gdje su porezi viši. (…)
Na kraju razgovora smo zaključili da bi, kad bi ljudi prestali izbjegavati zakone, birokracija bila minimalna. Ali sve dok ljudi pokušavaju pronaći rupe u zakonu i načine da iskoriste zakone za svoj financijski benefit, ništa se neće promijeniti nabolje, samo nagore.
Zato, očekujte više, a ne manje birokracije, dok se ne promijenimo…
Datum objave: 04.06.2015.
