Hrvatska se već godinama suočava s velikim demografskim izazovima. Broj stanovnika polako pada, prosječna dob se povećava, a mnogi mladi i obrazovani ljudi odlaze u potrazi za boljim prilikama u druge zemlje Europske unije. Zbog toga nam kronično nedostaje radne snage u sektorima poput građevinarstva, turizma, ugostiteljstva, poljoprivrede i nekim industrijama.

Kako bi se ovaj problem donekle ublažio, Hrvatska je u posljednje vrijeme počela primati radnike iz Azije – iz Filipina, Nepala, Indije i drugih zemalja. Iako ti ljudi zaista puno doprinose našem gospodarstvu, pokazalo se da im je teško potpuno se uklopiti u naše društvo. Jezične prepreke, kulturne razlike i percepcija Hrvatske kao mjesta za privremeni rad često rezultiraju time da mnogi ne ostaju dugoročno, već nakon nekog vremena odlaze u druge države EU-a.

Zato je vrijeme da Hrvatska razmotri alternativni smjer – selektivnu imigraciju iz zemalja Južne Amerike.

Zašto Južna Amerika?

Prije svega, mnoge zemlje Južne Amerike, poput Argentine, Čilea, Paragvaja, Perua, Kolumbije i Urugvaja, imaju značajne zajednice potomaka hrvatskih iseljenika. Te zajednice već desetljećima održavaju snažne veze s domovinom svojih predaka, dijeleći slične kulturne i vjerske vrijednosti. Nadalje, latinski jezici, poput španjolskog i portugalskog, predstavljaju značajnu prednost jer olakšavaju usvajanje hrvatskog jezika u usporedbi s jezicima iz dalekoistočnih zemalja.

Drugo, migranti iz tih država u pravilu pokazuju veću spremnost na dugoročnu integraciju, zasnivanje obitelji i trajno naseljavanje. Mnogi posjeduju srednju ili visoku stručnu spremu, tehničke vještine, imaju iskustvo rada u sektorima koji Hrvatskoj kronično nedostaju te pokazuju visok stupanj poštovanja prema zakonima Republike Hrvatske.

Treće, uvođenjem ciljanih programa Hrvatska bi mogla privući upravo one kandidate koji imaju stvarnu motivaciju da ovdje izgrade život, a ne samo privremeno popune radno mjesto.

Prijedlozi mjera

  1. Sklapanje i potpisivanje bilateralnih sporazuma s odabranim državama Južne Amerike za olakšan dolazak radnika i njihovih obitelji.

  2. Potrebni dobro osmišljeni programi koji uključuju ubrzani postupak dobivanja državljanstva i prilagodbe.

  3. Uvođenje novih olakšica i i priznavanje kvalifikacija kako bi se visokoobrazovani kadrovi brže uključili na tržište rada.

  4. Poticanje naseljavanja u demografski ugrožena područja, uz porezne i stambene olakšice.

  5. Otvaranje privremenih radnih mjesta za potomke Hrvata koji se sele u Hrvatsku, kako bi imali priliku steći radno iskustvo i integrirati se.

  6. Subvencija najamnine – država bi, po uzoru na pomoć obiteljima iz Ukrajine, mogla pokrivati 40 % iznosa najma, uz povećanje potpore ovisno o broju djece u obitelji.

  7. Uvođenje besplatnog školskog pribora za svako dijete doseljenika hrvatskog podrijetla koje se upiše u osnovnu ili srednju školu u Hrvatskoj.

  8. Plaćena praksa za mlade od 18 do 30 godina u privatnim ili javnim poduzećima, s mogućnošću stalnog zaposlenja. Ovo bi posebno pomoglo tijekom ljetnih mjeseci, kada u državnim institucijama nedostaje osoblja, a gužve i čekanja naglo rastu.

  9. Osmisliti digitalnu plataformu “Dobrodošli kući” – službenu aplikacija za povratnike s vodičima korak-po-korak za administrativne postupke, kontaktima za podršku, kulturnim kalendarom i oglasima za posao. Ova platforma uključivala bi i interni forum za povezivanje novo-pridošlih obitelji međusobno i s već integriranom dijasporom.

  10. Uvesti sustav mentora – svaka obitelj povratnika imala bi domaćina/mentora iz lokalne zajednice koji bi im pomagao tijekom prve godine života u Hrvatskoj, od snalaženja u svakodnevici do uključivanja u društveni život.

Ako Hrvatska nastavi oslanjati se isključivo na migraciju iz dalekih kulturnih krugova, rješavat će kratkoročne potrebe tržišta rada, ali ne i ključni izazov – dugoročni demografski i kulturni opstanak. Selektivna imigracija iz Južne Amerike, osobito iz zajednica koje nas veže povijest, jezik i vrijednosti, uz ciljane mjere potpore poput digitalne platforme i sustava mentora, pruža priliku da istovremeno obnovimo gospodarstvo, osnažimo obitelji i učvrstimo društvenu koheziju.

Ovo nije zatvaranje vrata pred svijetom, nego njihovo promišljeno otvaranje – onima koji žele Hrvatsku učiniti svojom trajnom domovinom.


Povratnik iz Paragvaja Hugo Emanuel Estigarribia Villasanti je magistar političkih znanosti, sociologije i španjolskog jezika, stručnjak je za međunarodne odnose, a godine 2018. je odlikovan Redom hrvatskog pletera. Koautor je knjige ‘Hrvati u Paragvaju’, u kojoj je posebno poglavlje posvećeno hrvatskom političkom emigrantu, vitezu Miri Barešiću. Osnivač je Udruge useljenika hrvatskog porijekla – Hrvatski korijeni i Paragvajske udruge Hrvata.


Autor: CroExpress Datum objave: 08.08.2025.