Autor: Marina Stojak/CroExpress
Velike nade Hrvata koji žive izvan RH pobudilo je usvajanje Zakona odnosima RH s Hrvatima izvan RH, osnivanje Državnog ureda za Hrvate izvan RH, Ureda dobrodošlice u tom uredu, Savjeta Vlade u koji su odabrani predstavnici iseljenika sa svih kontinenata. Na kraju je uslijedilo najveće razočaranje.
Pripadnici hrvatskog naroda koji žive izvan RH danas na državljanstvo čekaju po dvije godine. Člankom 11., hrvatskim iseljenicima smatraju se samo pripadnici hrvatskog naroda koji su iselili s područja današnje RH i samo oni mogu ostvariti prava iseljenika, a i oni samo do trećeg koljena.
Zakonom o strancima pripadnici hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo u Hrvatskoj se smatraju strancima te moraju tražiti radnu i boravišnu vizu ako hoće u Hrvatskoj boraviti i raditi duže od 3 mjeseca, oduzimaju se osobne iskaznice onima koji nemaju prebivalište u RH čime su pogođeni ne samo Hrvati koji žive u BiH nego i iseljenici i ‘gastarbeiteri’ koji samo povremeno mogu doći doma.
Gospodine Babić, predstavite u kratkim crtama našim čitateljima u iseljeništvu ciljeve i namjere Odbora za Hrvate izvan RH?
– U djelokrugu Odbora jest položaj dijelova hrvatskog naroda te hrvatskih manjina u drugim državama odnosno njihov pravni materijalni položaj. Cilj Odbora je je zaštita prava i nacionalnog identiteta Hrvata izvan Hrvatske. Posebno treba naglasiti poticanje povratka hrvatskih iseljenika te skrb o njima ali i zaštita prava i interesa hrvatskih državljana koji žive ili borave u inozemstvu kao i osiguranje osobite skrbi i zaštite dijelovima hrvatskog naroda izvan Hrvatske.
Naglašavam da sam ja zastupnik oporbe koja u ovome odboru nema većinu a to znači da teško možemo doći do suglasnosti kada se usvajaju zaključci odbora kao i prijedlozi amandmana za pojedine zakone. Zato i mnogi naši prijedlozi i amandmani niti ne dođu do glavne sjednice Hrvatskog sabora. Zbog toga članovi našega odbora iz redova oporbe na glavnoj sjednici ukazuju na to u nadi da će se prijedlozi i amandmani prihvatiti od strane vladajućih a sve u cilju zaštite prava i interesa Hrvata izvan Hrvatske bez obzira radi li se o dijaspori, hrvatskoj nacionalnoj manjini ili Hrvatima kao konstitutivnom narodu u Bosni i Hercegovini.
Pretpostavljam da mnogi Hrvati koji žive izvan Domovine ne znaju za mnoge zakone koji se tiču iseljenika, a za koje je Odbor za Hrvate izvan RH matično ili zainteresirano radno tijelo. Možete li nam pojasniti o kojim zakonima se ovdje radi, a tiču se isključivo Hrvata koji žive izvan granica današnje Hrvatske i doseljenih Hrvata u RH iz BiH i iz iseljeništva te susjednih zemalja u kojima žive hrvatske manjine?
– I Vi u svom pitanju govorite o ‚iseljenicima‘, a ja posebno apostrofiram Hrvate izvan Hrvatske (dijaspori, hrvatskoj nacionalnoj manjini i Hrvatima u Bosni i Hercegovini). Radi se o svim zakonima koji se tiču Hrvata izvan Hrvatske u zaštiti njihovih prava i stvarnog položaja a to su:
– Zakon o hrvatskom državljanstvu;
– Zakon o osobnoj iskaznici;
– Zakon o boravištu odnosno Zakon o prebivalištu;
– Zakon o strancima;
– Zakon o područjima posebne državne skrbi;
– Zakon o stambenom zbrinjavanju izbjeglica, prognanika i povratnika;
– Zakon o ustrojstvu ministarstava i državnih ureda;
– Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor;
– Zakon o registru birača;
– Zakon o popisu birača;
– Zakon o porezu na dohodak;
– Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske;
Zbog osjećaja ‘nepoželjnosti’ mnogi Hrvati izvan Hrvatske nisu zainteresirani za suradnju s ovim Odborom koji je u Hrvatskom saboru matično tijelo za zakone prema Hrvatima izvan Hrvatske. Donošenje tih zakona može imati vrlo pozitivan učinak ali na žalost i negativan čega smo svjedoci kod donošenja mnogih zakona bez temeljitih analiza i provjera na štetu Hrvata izvan Hrvatske čije posljedice svi osjećamo.
Neki zakoni su diskriminatorni i nisu u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
Napominjem, da nije sve u izmjenama i dopunama zakona i tzv. ‘normativnom formatizmu’ već u stvarnoj želji i svijesti da smo modernu hrvatsku državu stvarali iseljenom i domovinskom Hrvatskom. Dakle, ukoliko je jasna politika prema Hrvatima izvan Hrvatske onda će se donijeti i primjereni zakoni koji će olakšati administrativno i stvarno život Hrvatima izvan Hrvatske.
Na jedno zastupničko pitanje kad će se uskladiti relevantni zakoni za Hrvate izvan RH sa Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH, premijer Milanović je odgovorio da će Državni ured za Hrvate izvan RH uskladiti te zakone sa Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH a podrazumijeva se i s Ustavom, s člankom 10. koji obvezuje Republiku Hrvatsku na posebnu skrb za Hrvate u BiH i u iseljeništvu.
Do sada iz Državnog ureda za Hrvate izvan RH u Sabor nije stigao ni jedan prijedlog usklađivanja nekog od navedenih zakona sa Zakonom o odnosima RH s Hrvatima izvan RH i s Ustavom a posljedice toga jest neprovedivost Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH.
Tako npr. u članku 36. Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH stoji da će se ubrzati dobivanje hrvatskog državljanstva ali jer Zakon o hrvatskom državljanstvu nije odgovarajuće izmijenjen, postupak je jako usporen. Hrvati iz BiH sada čekaju na državljanstvo po dvije godine. Odriče im se pravo na osobnu iskaznicu, Zakonom o strancima oni koji nemaju hrvatsko državljanstvo, u RH se tretiraju kao bilo koji drugi stranci koji s Hrvatskom nemaju nikakvu povezanost.
Što sada u općem interesu Hrvatske, iseljeništva, Hrvatskog naroda u BiH i hrvatskih manjina mogu učiniti: Hrvatski sabor, Vlada, Odbor za Hrvate izvan RH, Državni ured za Hrvate izvan RH?
– Mogu, ukoliko imaju političke volje, učiniti sve jer imaju apsolutnu vlast. Opće poznata činjenica je da je Hrvatska izrazito iseljenička zemlja i da razmjerno broju stanovnika ima vjerojatno najveću dijasporu od svih europskih zemalja. Koliko je Hrvatskoj stalo da sazna točan broj Hrvata izvan Hrvatske govori i činjenica da zbog razno raznih razloga nisu prikupljani precizni podaci o iseljavanju Hrvata.
Politika ove Vlade od samoga početka bila je nesklona prema Hrvatima izvan Hrvatske. Zakone koje su donijeli ili mijenjaju govore dovoljno o tome.
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija ali i osnovani Državni ured za Hrvate izvan Hrvatske premalo čine i sudjeluju u životu Hrvata izvan Hrvatske kako bi im olakšali život izvan Domovine. Do sada naime, nisu uputili niti jednu izmjenu ili dopunu zakona vezano za Hrvate izvan Hrvatske.
Danas, umjesto da pomognu Hrvatima izvan Hrvatske i olakšaju im život izvan Hrvatske (za kojom čeznu!) ova Vlada im to komplicira i zapravo ih pretvara u građane drugoga reda.
Ozbiljna država svjesna te činjenice bi dobro razmislila o tome jer kada se branila Hrvatska od velikosrpske agresije tada se Hrvati nisu administrativno maltretirali nego smo bili sretni da se što više Hrvata prijavi u obranu Hrvatske.
Jer, kako razumjeti aktivnu registraciju Hrvata izvan Hrvatske prije svakih izbora. To je čista diskriminacija. Zakonom o strancima pripadnici hrvatskog naroda koji nemaju hrvatsko državljanstvo u Hrvatskoj smatraju se se strancima te moraju tražiti boravišnu i radnu vizu ako hoće raditi duže od tri mjeseca. Oduzimaju se osobne iskaznice onima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj.
Više puta najavljeno je i uvođenje poreza na nekretnine koje Hrvati koji žive izvan RH posjeduju u Hrvatskoj. Kakve bi posljedice mogle nastati, bude li se uvela takva zakonska odredba?
Mnogi političari u Hrvatskoj znaju reći da bi pravo glasa na izborima u Hrvatskoj trebali imati samo oni koji plaćaju poreze u Hrvatskoj. Uvođenjem porezna na nekretnine u Hrvatskoj porez će plaćati i Hrvati koji su morali napustiti svoju Domovinu i plaćati porez na pradjedovska ognjišta. Kako te objekte staviti u funkciju? Tko će procjenjivati te kuće i odrediti njihovu tržišnu vrijednost? S druge strane općine i gradovi su i bez vlasničkog prava mogli naplaćivati (ubirati) komunalnu naknadu, no za porez na nekretnine sve te nekretnine moraju imati riješeno vlasništvo, a velika većina ih to nema.
Pravo je pitanje, želi li li Vlada da se te kuće rasprodaju i da se trajno izgubi veza sa zavičajem?
I kod ovoga poreza je vidljivo da Vlada kao i kod mnogih drugih rješenja nespremno ide i u uvođenje ovoga poreza, a to djeluje depresivno i zastrašujuće. Unosi strah među hrvatske građane i gospodarstvo, a u strahu i depresije se ne može ništa napraviti. Priča o uvođenju poreza na nekretnine ove Vlade podsjeća na anegdotu koja se pripisuje Marie Antoinette kada su joj rekli da narod nema kruha, a ona im poručila da jedu kolače.
Što stranka kojoj Vi pripadate namjerava promijeniti na ovom području ako dođe na vlast na sljedećim izborima zastupnika u Hrvatski državni sabor?
– Jasna politika iseljene i domovinske Hrvatske na kojoj je Franjo Tuđman gradio svoju doktrinu danas je još jače prisutna u Hrvatskoj demokratskoj zajednici . I u Ustavu Republike Hrvatske čl. 10., Hrvatske se obvezuje na posebnu skrb za Hrvate izvan Hrvatske.
Vodstva stranke se mijenjaju ali ona temeljna doktrina ostaje zbog interesa cijele nacije. U svim svojim nastupima bez obzira na okolnosti u kojima je izmjenjen Hrvatska demokratska zajednica i danas izmjenu izbornog zakonodavstva uvjetuje izmjenom čl. 45. Ustava Republike Hrvatske po kojemu se ne bi ograničavala uloga Hrvata izvan Republike Hrvatske u izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Danas je Hrvatska demokratska zajednica u oporbi i na žalost ne može puno napraviti osim stalno upozoravati što u Hrvatskom saboru i činimo po svim pitanjima za društvo u cjelini. Konstantno vrši pritisak na Vladu što se očitovalo i u zadnjem donošenju Zakona o prebivalištu u kojem smo jasno rekli da Vlada ovaj zakon nije trebala ni donijeti jer je donio veliku konfuziju među Hrvate izvan Hrvatske. Provedba ovoga Zakona iako donesena krajem 2012. godine prolongirana je do kraja 2013., odnosno 2014. godine.
I sada smo tražili jer gotovo pola milijuna građana nema regulirano prebivalište da se ukine zakonom propisana obveza prijave privremenog odlaska izvan Hrvatske, odnosno da Vlada donese novu uredbu s produljenjem roka kako ne bi dolazilo do pokretanja postupka odjave prebivališta što će zasigurno proizvesti dodatne komplikacije hrvatskim državljanima izvan Hrvatske te ih još više ogorčiti i udaljiti od Domovine. Ova Vlada taj apel nije poslušala i ustrajat će na provedbi ovoga zakona. Više od pola milijuna Hrvata izbrisat će iz popisa birača, što im je, na žalost i konačni cilj.
Sada im se, da bi ublažili nezadovoljstvo građana sugerira da daju izjave kako žive samo privremeno u stranim zemljama a u Hrvatskoj trajno. Kakvo licemjerje? Ja sam uvjeren da će Hrvatska demokratska zajednica na sliedećim izborima doći na vlast. Novim državnim ustrojstvom formirat će se i Minstarstvo za Hrvate izvan Hrvatske a time i sve izmjene i dopune zakona koji su na štetu Hrvata izvan Hrvatske.
Svjesni činjenice značaja Hrvata izvan Hrvatske ne želimo nikakvu podjelu hrvatskog naroda, a jasnom i nedvosmislenom politikom želimo da Hrvati izvan Hrvatske na isti način, kako su sudjelovali u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije, sudjeluju u demografskoj i gospodarskoj obnovi Hrvatske. Ta sinergija se pokazala dobitnom u ratu, zašto ne bi bila i u miru. Uvjereni smo da će tako biti.
Datum objave: 19.11.2014.
