Autor: Zoran Stupar

S.K., hrvatski iseljenik u Njemačkoj, želio je pomoći Ivici M., čovjeku kojeg ni ne poznaje. Kaže, zamolio ga je za bilo kakav posao zbog teške životne situacije. S. je dao sve od sebe i pronašao mu posao. Kako mu je Ivica vratio?

‘Na prvi posao koji se otvorio uložio sam se maksimalno da bi ga ugurao poslodavcu, iako po kvalifikacijama nije bio najbliže tom radnom mjestu. Poslodavac je zbog nas odlučio uzeti ga i telefonski mu rekao da može odmah doći. Sretan ja, gospodin mi zahvaljuje, ali eto nema ni za kartu… Opet zovi poslodavca i čovjek ga nazove i pošalje mu 200 eura za kartu Western Unionom i kaže neka sutra sjedne na bus i dođe. I što čovjek napravi? Ne dođe, a poslodavac ga čeka na stanici’, piše S. na Facebook stranici ‘Idemo u Njemačku’.

Kako kaže, Ivica se ispričao da mu je krivo rečeno kad bus kreće. Nakon toga S. se ponovo angažirao i poslodavac je Ivici organizirao prijevoz do Münchena, odakle bi mu S. platio kartu do Dortmunda.

‘Mislite da se pojavio? I što sad… Osramotio sam se kao nikad do sada, trebala su ići tri radnika i moli poslodavca da primi barem ovu dvojicu. Sram te može biti, Ivica. Prodao si se za 200 eura i skoro zeznuo dva tuđa života. Moj obraz ne brojim jer ja sam budala’, ogorčen je S.

Kako kaže, sada mu ne preostaje ništa drugo nego vratiti tih 200 eura poslodavcu. 


Datum objave: 09.09.2014.