Autor: CroExpress
Prije nešto više 30 godina, 31. listopada 1984., pod vodstvom dušobrižnika fra Duška Džimbege, tadašnji mladi Hrvatske katoličke misije Berlin, sudionici i pobjednici Vjeronaučne olimpijade u Frankfurt, susreli su Papu Ivana Pavla II,.koji je ove godine u travnju proglašen svetim.
Za mlade i njihovog dušobrižnika bio je to poseban, jedinstven i veličanstven doživljaj. Sjećanja su još uvijek živa.
Fra Duško se tog događaja prisjetio i u travnju ove godine povodom proglašenja Pape svecem, rekavši svojim vjernicima kako je susreo osobno sveca, koji mu je tada rekao ‘Papa voli Hrvate’. Za fra Duška veličanstven i nezaboravan događaj.
‘Kada mi je Papa primio ruku i pogledao u oči izgubila sam se u vremenu i prostoru, sve je oko mene stalo. Još uvijek se sjećam tog pogleda. Nešto mi je tada govorio i ništa nisam čula niti vidjela osim dubokog i toplog pogleda koji nema granice. To je čega se sjećam.’, kaže Anica Cvitković, koja je postala s. Anica Marija, karmelićanka. Poziv je osjetila već u sedmoj godini života, a susretom sa svecem se ‘probudila ljubav i odanost prema Crkvi’. Kao i za sve ostale tadašnje mlade sudionike velika milost je bio taj susret sa svecem. ‘To je povezano odmah s velikom odgovornošću prema bližnjima i Crkvi, jer kada mnogo dobijemo od neba, moramo jos više dati’, naglašava s. Anica Marija.
‘Nikada nisam u životu do danas osjetila tako topao stisak ruke kao na susretu sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. Taj doživljaj je usađen duboku u mom srcu.’, prisjeća se Marija Kolak, koja još uvijek svake nedjelje svira zboru na sv. misama u HKM Berlin.
Stipe Krstanović kaže: ‘Bio sam oduševljen. Pošto sam tada još bio mlad, nisam bio svjestan značenja jednog takvog susreta, kasnije sam shvatio da je moj život praćen tim susretom.’
Marina Pelivan se dobro još sjeća Pape kao osobe koja je zračila velikom toplinom srca, jako posebnog čovjeka koji je ostao u njenom sjećanju do danas.
‘Imala sam veliku čast Papi Ivanu Pavlu II. predati monografiju Zagreba uz riječi ‘Pozdravljaju Vas Hrvati iz Berlina.’ Sveti Otac upitao me ‘Hrvati?’ Sjećam se dobro da je taj kratki upit, tu riječ izrekao sa toliko puno ljubavi. Držeći moju ruku nastavio je razgovor na talijanskom sa fra Josipom Šimić, koji je stajao uz mene. Za mene osobno je sv. Ivan Pavao II. nešto posebno, slika sa svetim Ocem ima počasno mjesto u mojoj kući. Ali ne samo na zidu, nego i u mom srcu. Zahvalna sam jako za taj susret, tu milost, tu čast, taj ‘trenutak sa SVECEM koji je sada u nebu’, kako je nedavno lijepo opisala Ana, moje kumče. Tko zna, možda puno mojih aktivnosti u misiji i za Crkvu je upravo povezano sa tim susretom, kako mi je rekao jednom jedan svećenik’, zaključuje Anica Krstanović.
Sveti Ivane Pavle II. moli za svoje Hrvate, Hrvate u Berlinu, pogotovo naše mlade!
Datum objave: 09.01.2015.

