Autor: Zoran Stupar
‘Želio bih upoznati iskrenu i vjernu djevojku za ozbiljnu vezu i zajednički suživot, djevojku koja drži do moralnih vrijednosti, koja voli prirodu, zdrav život, koja je obiteljski tip žene, koja bi me cijenila, voljela, poštivala, bila uz mene i u dobru i u zlu. Obavezno nepušačica i anti alkoholičarka. Imam 32 godine, zgodan, obrazovan, nepušač, anti alkoholičar. Zainteresirana djevojka neka mi pošalje zahtjev za prijateljstvo ili neka mi pošalje poruku u inbox’.
U doba društvenih mreža spajanje s ljudima sličnih interesa, zanimanja, vjerovanja, stavova, lakše je nego ikad. Ista je stvar i s traženjem onog što se često naziva srodnom dušom. Pronalaženje nekog tko vas zanima putem Facebooka je super jednostavno. Vizual je odmah tu – kliknete na fotku, pomislite: ‘Hm, nije uopće loše’, pošaljete neku opuštenu poruku. Nakon dopisivanja možda se i nađete, a ako ste sretni – procvast će ljubav.
Gruden: Osjećaj da pripadamo svom
Stvar se diže na višu razinu kad govorimo o iseljenicima. Ako ste samac koji je otišao u stranu zemlju, vrlo je vjerojatno da ćete srodnu dušu tražiti među sebi sličnima. Tako ćete na Facebook stranicama koje okupljaju hrvatsko iseljeništvo nerijetko naići na ‘ljubavni oglas’ poput ovog s početka članka.
– Radi se o tome da, koliko god mi bili odrasli, uključeni u najsuvremenije društvo, zbivanja itd., ipak negdje u nama postoji ono što nazivamo Edipov kompleks. Naravno, ovdje ne govorimo o ženidbi ili privlačnosti za krvni rod već o tome da kad smo vani, tražimo ljubav među svojima. Tu je obiteljsko ozračje, osjećaj da pripadamo istom rodu, među svojima dolazimo do izražaja. To je nesvjesna razina. Svjesna razina je da je riječ o domoljubnom čuvanju svoje nacije, želimo produljiti rod kojem pripadamo – objašnjava ovaj fenomen psihijatar Vladimir Gruden.
Gruden smatra da je samcima u inozemstvu mnogo važnije pronaći nekog nego samcima koji žive u domovini.
– Kažu da svi problemi koje imamo potječu od problema rastanka. Najveća separacija je porod. Prije poroda bili smo zaštićeni i nismo imali osjećaj težine, plivali smo u vodi, hranili se. Zatim smo izašli u neprijateljski svijet u kojem moramo disati, jesti, boriti se, preživjeti. To je negdje jako teško. Kad smo bolesni i frustrirani, ulazimo u regresiju. Tražimo tuđu pomoć ili ležimo u krevetu u fetalnom položaju. Zato, da bi se mogli oduprijeti problemima i stresovima koje nam zadaje nepoznati vanjski svijet, simbolično se vraćamo u majčino krilo. Majka je simbol – majka domovina, dom, okružimo se ljudima koji govore naš jezik i naše običaje i konačno se osjećamo kao da nismo sami u stranom svijetu – zaključuje Gruden.
Datum objave: 05.11.2014.
