Autor: Z.S/Večernji list
Požežanin Jurica Bonić (31) iz Hrvatske je 2011. godine otišao prema Kanadi i nastanio se u Ontariju. Danas sa suprugom i sinom živi u Kitcheneru, gradu čiji je nedavno gradonačelnik postao Hrvat Berry Vrbanovic.
Prvi dani u dijaspori za njega su bili izazov, piše Večernji list. Tražio je smještaj, a stanodavci njega preporuke kanadskih stanodavaca. Koje, naravno, nije imao. Pitali su ga i za provjeru kreditne sposobnosti, a on nije imao kanadsku kreditnu karticu. Morao je ponovno polagati vozački ispit. Kad je tražio posao, tražili su ga kanadsko radno iskustvo. Povrh svega, ‘oderali’ su ga prilikom osiguranja automobila – svoj Pontiac od 1000 dolara mjesečno je plaćao trećinu tog iznosa. Napominje da osiguravajuće kuće često odbijaju iseljenike i mole da se javite kad sakupite kanadsko vozačko iskustvo.
Danas radi u Toyotinoj tvornici u mjestu Elmira, u kojoj se proizvodi luksuzni Lexusov terenac. Plaću dobiva dvaput tjedno i bez problema pokriva svoje obveze. Radi od ponedjeljka do petka, u dvije smjene.. Dva tjedna u jutarnjoj, od 7 do 17:15, dva tjedna u popodnevno/noćnoj, od 17:45 do 4:15. Često ostaje prekovremeno. Pauza za ručak je neplaćena i traje pola sata, a ima još dvije pauze – od 15 i od 10 minuta.
Najbitnije mu je, kaže, to što je dobio dozvolu stalnog boravka jer više nema u glavi datum do kojeg mu vrijedi radna dozvola. U regiji Waterloo, u kojoj živi, a koja ima oko 550.00 stanovnika, ima posla za sve one koji žele raditi, vjeruje Jurica.
Kanađane smatra opuštenima, česti ih viđa u pidžamama u trgovini. Opušteniji je i odgoj djece. Nedostatak je, smatra, zdravstveni sustav koji je dobar samo kad se uspoređuje s američkim. Primjerice, stomatolog njime nije pokriven. Popravak zuba od pola sata koštao ga je nedavno gotovo 400 dolara. Ako vam stomatolog počne dirati u korijenski kanal, naplatit će 1200 dolara, priča Jurica. Čekanja kod obiteljskih liječnika nisu ništa bolja nego u Hrvatskoj – kod njegovog liječnika čeka se tri tjedna. Što otkriva da Kanadi nedostaje kvalificirane radne snage.
Jurica kaže da mu danas ništa ne nedostaje. O povratku u Hrvatsku ne razmišlja. ‘Djecu ću učiti o njihovim korijenima. U kući pričamo hrvatski i to je jezik koji će naša djeca naučiti kao prvi. Znat će odakle su im roditelji, gdje su im rođeni bake i djedovi, znat će našu povijest i glazbu. U Kitcheneru imamo Hrvatsku katoličku župu i Hrvatski dom tako da se njeguje svijest o našem identitetu. Hrvatska je prelijepa zemlja i vjerujem da će moja djeca uživati na odmoru.’
Svima onima koji žele otići iz domovine Bonić savjetuje da se prije dobro informiraju. Njegov plan je imati još djece i u manjem mjestu kupiti kuću s većim dvorištem. Baš onakvu u kakvoj je živio u Požegi.
Datum objave: 17.12.2014.
