Autor: Z.S./Glas Koncila
‘Težnja za povratkom ‘doma’ je stalna, ali nažalost nemoguća jer hrvatski državni aparat nije otvorio vrata hrvatskim dušama koje se žele vratiti, investirati, raditi, graditi. Nažalost u domovini je napravljen sustav koji je dijaspori prešutno zabranio rad i dolazak. Kao što je stvoren ‘grijeh struktura’, tako je stvoren i ‘grijeh otpora prema onima tamo’. Zabranjeno im se vratiti. Zašto? Možda su previše ‘opasni’, možda imaju previše standarda, iskustva, financijske mogućnosti! Hrvatskoj vlasti očito to ne odgovara’, kaže fra Jozo Grbeš, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji, u intervjuu za Glas koncila.
Grbeš je kritičan prema hrvatskoj mladeži. Kaže da ne razumije ‘pasivnu studentsku populaciju’ i naziva ih ‘spavačima povijesti’. ‘Hrvatski studenti su šezdesetih i sedamdesetih godina ustajali protiv krvavoga komunističkoga režima. Znali su da ih čeka Lepoglava, Gradiška, Goli otok, Zenica, Foča… ali ustali su! Imali su snage iznutra boriti se za istinu. Znali su da je povijest na njihovoj strani, i bila je. Što je sa studentima danas? Čini mi se da se bune kad im podignu koju kunu u studentskoj menzi, a kada im uništavaju obitelji, državu, kao da ih nije briga. Sebičnost je grijeh. Sebični ljudi misle samo na svoj uski interes koji nema pripadnosti. Budućnost im je stoga samoća. Oni stvaraju prostore vlastite nesreće. Razočaranje je stoga posljedica takvoga stava!’, priča Grbeš. Smatra da bi umjesto bijega iz Hrvatske puno kvalitetnije bilo dići je na noge.
‘Boriti se za istinu, za posao, za edukaciju, za kvalitetan život moralnoga društva. Ako ne izaberu to, dobiju društvo u kojem ih vode arogantne neznalice. Ponekad mi se čini da je hrvatska mladost postala gomila hodajućih praznina. Volio bih da sam u krivu, ali to je jako vidljivo u hrvatskom društvu. Kao franjevac mislim da svaka osoba dio svoga vremena, talenta, dara, financijske mogućnosti mora dati zajednici, mora ‘vratiti”, kaže Grbeš.
Datum objave: 14.10.2014.
