Autor: Ella Dvornik/Jutarnji list

Uzbudljivo je iskustvo napustiti mjesto u kojem si proveo cijeli život. Lijepo je otići negdje gdje je kultura drugačija. Međutim, o onim ružnim stvarima ljudi često ne pričaju. Svi se uglavnom hvale kako im je tamo bolje jer ne žele da oni ‘kod kuće’ saznaju da im i nije tako lako kako tvrde.

Kad si stranac, kad si u tuđoj zemlji i uzimaš ‘tuđu’ plaću te ‘tuđa’ radna mjesta, slika o divnom inozemstvu dramatično se promijeni. Otići i biti Expat može samo ona osoba koja je spremna neko vrijeme biti izolirana, usamljena i izmučena od drugih, nerijetko i diskriminirana. Ljudi te ne dočekaju baš ‘otvorenih ruku’ i bez obzira što su možda prijateljski nastrojeni, jedino što misle jest: ‘Da se bar vrati od kuda je došao’.

Tih prvih mjeseci jedine osobe s kojima nemate dobre odnose su one s posla, dok su ljudi koje upoznajete vani, družeći se po kafićima, najčešće jako zainteresirani upoznati nekog stranca koji živi u njihovoj zemlji. Možda ih zanima kako njihov grad ili država utječu na nekog tko dolazi iz drugačije kulture, koji je odrastao među drugačijim običajima, a možda i zato što im je ‘cool’ imati stranca za prijatelja.

Na žalost, na poslu provodite najviše vremena, pa se baš zbog toga znate osjećati jako usamljeno kada su ljudi prema vama hladni. S jedne strane, to je odlično za posao, motivirani ste jer vas ništa drugo ne ometa, predani ste jednom cilju. S jedne strane, to je odlično za posao, motivirani ste jer vas ništa drugo ne ometa, predani ste jednom cilju. Kad se prilagodite na novom radnom mjestu, kad se ostali malo opuste i shvate da ste prihvatili novu kulturu, počnete primjećivati neke druge stvari i otprilike tada vam počne nedostajati – dom. Razgovori nisu jednaki kao kod kuće, neke šale nisu moralno prihvatljive, i pretjerana otvorenost i pretjerana zatvorenost stvara barijere u komunikaciji. Često sam se i sama uhvatila u imaginarnim razgovorima s prijateljicama iz Zagreba. Jednostavno mi je nedostajao naš humor, pa čak i neke proste riječi koje više nisam mogla koristiti. Nisam mogla nekome u šali reći ‘kak’ si glupa’ i živciralo me što sam morala govoriti nešto što nisam mislila. U glavi mi je većinu vremena vladao kaos.

Sviđalo mi se što ljudi imaju razvijenu kulturu učestalog odlaska u restorane, a ne samo ‘za posebnu priliku’, međutim, teško je priviknuti se na hranu koju ne poznajete.

‘Zašto nitko nema zagrebački odrezak?’, ‘Hrana nema okusa bez Vegete’, ‘Ova piletina je čudna’.

Piti vodu iz pipe valjda je najgora odluka koju sam ikada donijela. Doslovno sam mogla okusiti kemikalije kojima je ispunjena. Jedna od stvari koje stvarno ne mogu podnijeti jest zrak u velikim gradovima. Kosa mi je prljava prije kraja dana pa je najčešće moram svakodnevno prati, što nije dobro. Nikada nisam imala probleme s kožom, ali u trenutku kad se iskrcam na aerodromu i krenem prema Londonu, koža mi prođe kroz pubertet.

Ostatak članka pročitajte OVDJE.

Datum objave: 28.09.2015.