Robert Knjaz je na HRT-u nastavio svoju avanturu s Vatrenima, a ovoga puta gost njegove emisije bio je Zadranin Martin Erlić.

Erlić je trenutno stoper Sassuola i skromni mladić iz Tinja pokraj Zadra koji na godišnjem odmoru pomaže obitelji u poljoprivrednim poslovima. Tiho je ušao u hrvatsku reprezentaciju, bez prevelike pompe, a ubrzo je postao nezamjenjivo ime na popisu Zlatka Dalića. Odrastao je u velikoj obitelji s dva brata i dvije sestre, a u djetinjstvu je osjetio što je to siromaštvo, prenosi Direktno.

“Kada sam se rodio, moji su živjeli u štali. Nije baš štala, ali bile su životinje u jednoj prostoriji i od njih nas je dijelio samo jedan zid. Bilo je jako teških trenutaka kao što je skupljanje boca. Nije sramota, ali to nikada nisam rekao. Takve neke stvari volim inače zadržati za sebe”, rekao je Martin Erlić kojemu su zasuzile oči dok se toga prisjećao. 

Otac Nino i majka Vila odgojili su ga da uvijek bude pošten i empatičan prema drugima. “Otac me naučio da zadnjih 10 kuna podijelim s prijateljima. Uvijek mi je govorio da je bitno da me ljudi cijene, a ne da me pamte kao škrtu i sebičnu osobu. Uvijek pozdravljam svaku osobu, to radim iz poštovanja. Od čistačice u klubu pa do direktora”, kazao je. 

Vadio krumpire i nakon Lige nacija

Prije dvije godine, nakon što je debitirao za Hrvatsku u Ligi nacija, obitelji je pomagao u poljoprivrednim poslovima u rodnom Tinju. “Išao sam vaditi krumpire. Oni me ne zamaraju s tim, ne žele da idem raditi s njima, ali ne mogu uživati dok oni rade. Uvijek se opustim kada idem dati ovcama jesti u štali. Mljackaju kad jedu, ali je opuštajuće”, kaže Erlić. 

Njegov otac Nino otkrio je i jednu anegdotu iz djetinjstva. “Pored kuće stajali su kamion i cisterna. Ušao je u kamion, podignuo ručnu i razbio mi i kamion i cisternu. Izađemo iz kuće, gledamo mi gdje je on, a on sjedi u travi i pita me ‘gdje su mi šlape‘. Ja ljut kao paprika, a on meni o šlapama”, rekao je tata. 

Velika želja mu je imati svoju farmu gdje će jednog dana provoditi vrijeme sa svojom djecom. “Moja velika želja je imati konja i možda više. Imati farmu manju gdje će moja djeca moći odrasti jednog dana. Životinje pružaju jednu posebnu ljubav. A ja bih bio konj da sam životinja”, priznao je Martin Erlić.

‘Plakao sam mjesec dana‘ 

Vratio se i u svoju nogometnu povijest. “Krenuo sam s devet godina u NK Raštane. Išao sam putem na kojem je bilo puno kamenja, a oko mene šuma. Znali smo i po mraku ići s treninga, ali taj put smo znali zatvorenih očiju”, kazao je. Već s 12 godina otišao je u zagrebački Dinamo.

“Plakao sam svaku večer prvih mjesec dana. Nisam mogao nazvati majku i oca jer mi je tata rekao ako vidi da plačem da se odmah vraćam kući. Zvao sam sestre i braću. Prije spavanja sam radio vježbe stabilizacije. Znao sam da će mi se to isplatiti”, otkrio je. 

U Dinamu se nije dugo zadržao. Preselio je u Rijeku pa 2014. godine otišao u Parmu. No, klub je ubrzo ispao u četvrtu ligu pa je završio u Sassuolu. Kroz posudbe se probio do prve postave.

‘Opuštaju me kućanski poslovi‘

Samo jedan crveni karton dobio je u životu, što je raritet za jednog stopera. “Bilo je to dok sam bio u Speziji. Oprezan sam kao igrač. Nikad nije dobro ostaviti ekipu na cjedilu. Najviše volim kad napadač ima loptu, uvijek moraš gledati igrača i obavezno ga držati jednom rukom. U jednoj situaciji protiv Francuske je kraj mene stao Karim Benzema, malo sam ga štipnuo”, priznao je Martin. 

Erlić na sebi ima i nekoliko tetovaža. “Imam snagu i hrabrost, kralja Leonidu iz filma 300 i sebe malog s roditeljima gdje ih držim za ruku”, pokazao je. Ni kućanski poslovi mu nisu strani. Voli peglati jer ga opušta, a i u svome domu voli sam sebi popravljati. “Najviše volim upaliti Dalmatino ili Olivera Dragojevića  na najjače pa prati suđe i obavljati kućanske poslove. Onda me čuje cijela zgrada”, kazao je. 

Martin je po struci kuhar, završio je Ugostiteljsku školu u Opatiji. “Bio sam jedan od boljih u struci. Dan danas volim biti u kuhinji i raditi pripremu”, priznao je. Želja mu je skuhati ručak Severini Vučković i večeru Cristianu Ronaldu. Zbog debija u reprezentaciji 2022. godine propustio je vjenčanje svoga brata. Kada se počeo baviti nogometom, imao je dva sna. Jedan je ostvario, član je reprezentacije, a drugi… “Kao mali sam navijao za Hajduk i nadam se da ću jednog dana zaigrati na punom Poljudu”, zaključio je. 


Autor: CroExpress Datum objave: 30.04.2024.