Autor: CroExpress
Teško je opisati u koliko teškim uvjetima u Zablatju živi sedamdesetogodišnji Josip Šafar. Trošna kućica na kraju sela, poslijednja u ulici, već je davno prestala ispunjavati uvjete za život.
Kako piše HRT, Josip prima socijalnu pomoć od 920 kuna i zapravo ne pamti kad je imao neki pravi ručak. A trebao bi brinuti o tome što jede jer među ostalim boluje i od dijabetesa. Skloni se za lošeg vremena u svoju sobicu u kojoj se već davno ne vidi pod od betona. Najgori su mu, kaže, glodavci, jer od njh mora sklanjati svu hranu. Kad je bio zdrav i mlađi sve je bilo lakše. Mogao je sam zaraditi za život. Sada je sve drugačije, bolestan je, siromašan i sam.
U obližnjem selu Domaji, šareno jesensko cvijeće odvlači pogled od trošne kućice. Dom je to Anđele Medved. I ona već 20 godina živi sama s mjesečnim prihodom od socijalne pomoći od 920 kuna. Narušena zdravlja ne bi mogla bez pomoći Crvenog križa. Krovište je trošno pa je u drugoj prostoriji kućice propao strop. A i u ovoj jedinoj koju koristi za sve, Anđela nema vode, o kupaonici niti ne sanja, a i muku muči sa starom peći na drva.
Marica Pintarić ima sreće što živi u koprivničkom prigradskom naselju Reka pa do nje svakoga dana stiže ručak. Donose ga djelatnici koprivničkog Crvenog križa. Marica kad god može sakuplja boce i tako zaradi koju kunu. Marici bi trebalo urediti sobu, jedinu u kojoj boravi, osigurati da strop ne padne kao što je već ovdje u hodniku, kupiti novu peć. Bolesna je pa se i sve joj je teže. Nema kaže nikoga tko bi se brinuo za nju, a sama se sve manje može brinuti za sebe.
Zima je pred vratima pa Marici, Anđeli i Josipu što prije treba osigurati uvjete da je mogu proživjeti u svojoj samoći, starosti, siromaštvu i nemoći.
Pogledajte priču OVDJE.
Datum objave: 18.10.2018.
