Autor: CroExpress
Članak je u cijelosti prenesen s bloga ‘Gastarbajterica – nova generacija’.
Kako ono ide: ‘…ma znaš onu, htjela je postati glumica, ali nije išlo pa sad radi kao tajnica u uredu…’
Jednom, prije sigurno više od pet godina, rekla mi je jedna prijateljica: ‘Gastarbajterice, ti si uvijek obrnuto od cijelog svijeta!’.
Eto, kod mene je i ovoga puta bilo obrnuto; nisam se uspjela zaposliti u uredu pa sam postala glumica!
Neka agencija za castinge iz Kölna, kod koje sam se prijavila iz dosade čim sam stigla u Njemačku, tamo negdje u drugom mjesecu, mi stalno dosađuje s pozivima na castinge i audicije pa sam otišla na jedan reda radi da ih se riješim, a i stvarno nemam što pametnije raditi u ovoj Njemačkoj osim javljati se na oglase za posao i skupljati odbijenice… iiiii dobila manju ulogu u jednoj njemačkoj seriji!
Eh, taj život! Ponekada pomislim da me netko promatra odozgo i smije mi se.
Možda je moja finalna destinacija ustvari Hollywood?
Šalu na stranu, radilo se o samo o maloj i nebitnoj ulozi i snimanje je trajalo svega par dana, ali je bilo jako zanimljivo i za hrvatske uvjete super plaćeno!
Ako se sjećate, negdje na početku bloga sam spomenula da sam se u Hrvatskoj amaterski bavila glumom i statiranjem u filmovima, reklamama i serijama. Imam dosta iskustva u tome i vrlo dobro poznajem cijeli proces snimanja u Hrvatskoj pa ga mogu bez problema usporediti sa ovim u Njemačkoj.
Prvo, u Hrvatskoj sam jednom za 20-ak sati snimanja dobila 300 kuna, dok sam ovdje za sat vremena snimanja dobila ručak u restoranu gdje sam mogla izabrati što god hoću jesti i piti, i 50 €.
O tretmanu ne moram ni pričati. Prije svakog snimanja, pogotovo kada se snimaju veliki kadrovi, idu pripreme kamere, osvjetljenja i svega ostalog u trajanju od 30 minuta pa i do 2 sata kod zahtjevnijih kadrova. No bez obzira na to produkcija u Hrvatskoj pozove sve statiste, glumce i ostale u isto vrijeme kada i kamermane i tehničare iako je svima jasno da će jadni ljudi dangubiti najmanje sat vremena dok ovi sve ne postave.
U Njemačkoj toga nema!! Tehničari dolaze oko sat vremena ranije. Svi dobivamo raspored dan-dva prije snimanja na mail u kojem piše točno tko je tko na setu (uloga), tekst i točno vrijeme kada i gdje tko treba doći, te što treba ponijeti od opreme. A samo snimanje je ugovoreno barem 5 dana ranije.
U Hrvatskoj dobijete poziv tipa: ‘Sutra snimanje u 6:30 na velesajmu, paviljon 28, dress code 80-te, glumiš bahatu sestričnu, moraš se samo posvađati s xy, u trajanju od 2-3 sata, honorar 50 kuna. Jesi zainteresirana?’
Da ne spominjem najčešće odvratan tretman prema statistima, kao da su dio inventara. U Njemačkoj sam svaki put dobila identičan tretman kao i pravi glumci (neki od njih vrlo poznati u Njemačkoj), od hrane, do komunikacije. Ovdje svaka osoba vrijedi jednako i ne gleda se samo da se udovolji ‘zvijezdama’, a ‘obične smrtnike’ tko šiša. I to mi je ono najvažnije u cijeloj ovoj priči.
Fućkaš 50 eura ako će mi se netko obraćati kao da sam smeće.
Ekipa je uvijek prijateljski raspoložena, nema nervoze i dernjave kao u Hrvatskoj, a i samo snimanje traje puno kraće. U Hrvatskoj smo ponekada po 10-15 puta ponavljali jedan kadar, a ovdje 3-4 puta uvrh glave i idemo dalje.
Nijemci također plaćaju prijevoz do mjesta snimanja, bez obzira dolazite li javnim prijevozom ili vlastitim automobilom. Hrane i pića je uvijek bilo u izobilju, a ono najbolje – pri završetku snimanja odmah sam dobila novac na licu mjesta u gotovini!
U Hrvatskoj sam uvijek morala čekati od 1-4 mjeseca na svoj novac.
I tako sam u 5 dana i sveukupno 10-ak sati rada zaradila jednu plaću trgovca u Konzumu ili bilo kojem drugom dućanu u Hrvatskoj.
Sutra opet imam jedan fotoshooting u Kölnu. Bit’ će ipak nešto od mene!
Datum objave: 30.11.2015.
