Nakon dugog oklijevanja, a da o razlogu tome nije obavijestio javnost, njemački je savezni kancelar Olaf Scholz napokon odlučio da njegova zemlja isporuči Ukrajini 28 tenkova tipa Leopard 2 kojega stručnjaci smatraju Wunderwaffeom, čudom od oružja što bi Ukrajincima pomoglo da se suprostave ruskoj ofenzivi koja bi mogla započeti početkom proljeća.

U međuvremenu su se isporukama tih oklopnjaka pridružile Poljska, Švedska, Finska i još neke zemlje, pa tako broj tenkova za Ukrajinu iznosi oko  180, no ukrajinski generali tvrde da će im trebati oko 600 takvih grdosija kako bi ne samo zaustavili rusku proljetnu ofenzivu nego i prodrli kroz napadačke redove do svoje granice na istoku zemlje. Problem je u tome da neke Leoparde treba obnoviti i s njima upoznati ukrajinske tenkiste a to bi moglo trajati oko dva do tri mjeseca.

Amerika je obećala poslati svoje tenkove sličnih kvaliteta Bradley, dok su Britanci i Francuzi učinili isto sa svojim oklopnjacima nekoliko dana prije Njemačke. Sve je to burno pozdravljeno u Kijevu ali to Ukrajini nije dovoljno. Zapadni stratezi očito smatraju da Ukrajncima treba pomoć dosad najtežim oružjem pa se već nagađa da bi to mogli biti i borbeni zrakoplovi iz američke proizvodnje, dok Kijev traži i ratne brodove no kako Nijemci tako i Amerikanci to zasada odbijaju.

Sve zavisi o tome kako će proći najavljena ruska proljetna ofenziva. Prognoze da bi ruski rat protiv Ukrajine mogao završiti krajem ove godine vrlo su smione. Nitko ne zna kako bi se mogla ponašati Rusija ako njezina vojska bude protjerana s ukrajinskga teritorija. Putinov trbuhozborac Dimitrij Medvjedjev koji je specijaliziran za najgore prijetnje Zapadu rekao je da nukleare sile ne smiju izgubiti klasični rat bez uporabe atomske bombe, što je laž jer SAD je izgubio nekoliko ratova bez korišćenja tog strašnog oružja, primjerice u Koreji, Vijetnamu i Afganistanu. Imamo primjer jedne takve reakcije kad je američki predsjednik Truman umirovio svoga generala MacArthura jer je predložio da se napredovanje sjevernokorejskih i kineskih postrojba na korejskom poluotoku zaustavi atomskom bombom.

O tome da li je Putin spreman posegnuti za atomskom toljagom vode se ogorčene diskusije među stručnjacima od kojih neki tvrde da je to sasvim moguće, dok drugi kažu kako je to samo njegov psihološki rat protiv Ukrajine i tzv. kolektivnoga Zapada. Mi smo mišljenja da su prijetnje atomskim uništenjem Zapada i time barem polovice zemaljske kugle rat kao takav, odnosno njegova uvertira koju bi trebalo kažnjavati kao i sami čin. Američka politička analitičarka i savjetnica niza tamošnjih predsjednika Angela Stent odgovorila je na pitanje u intervjuu Der Spiegelu (28.1.2023.) je li Putin u stanju upotrijebiti atomsko oružje ako bude stjeran u kut: Vjerujem da je apsolutno u stanju upotrijebiti atomsko oružje. Pitanje je što on o tome misli. Upotreba bombe ne bi mu priskrbila povećanje teritorija  ali bi izazvala snažnu protuakciju američke vojske, i to ne u smislu nuklearnog protuudara no ipak bi bila vrlo bolna…Putinu je uvijek važno zastrašivanje kako i sada vidimo kad bezobzirno ruši ukrajinske gradove s raketama i dronovima razarajući infrastrukturu te zemlje.“

Sad se dakle mnoge nade u pobjedu demokratske Ukrajine polažu u tenkove te nešto kasnije u zrakoplove i brodove, isključujući isporuke atomskih bomba što stvarno ne dolazi u obzir. No Leopardi nisu dovoljni za zaustavljanje i čak odbacivanje ruske proljetne ofenzive nego su njima potrebne još tri vrste oklopnih kola. Skupa s Leopardima idu oklopna kola za porijevoz pješaka sve do neprijateljskih linija. Iza njih se nalaze oklopni protuzračni topovi i oklopne haubice s dugim dometom duboko u pozadinu neprijateljskih redova. Sve to skupa zahtijeva dobro koordinaciju i brzu opskrbu municijom i drugom vojnom opremom. A glede popravljanja kvarova stvar se još više komplicira jer bi to bilo moguće samo na teritoriju natovskih država.

Osim toga isključivo vojnog premišljanja postavlja se pitanje političkih odluka ukrajinskoga vodstva dokle ono treba ići da bi se ruske napadače prisililo na povlačenje, točnije do kojih linija, do onih koje su imali do 24. veljače prošle godine ili još ranije do osvajanja poluotoka Krima i proglašenja tzv. narodnih republika na istočnoj granici Ukrajine. Neki zapadi analitičari pišu da bi Ukrajina u interesu mira trebala odustati barem od Krima koji je ipak imao ukrajinsku većinu i na referendumu o osamostaljenju većinski glasovao za ukrajinsku državu. Isto vrijedi i za ilegalno proglašene „narodne republike“ koje je kasnije prigrabila Rusija. 

Predsjednik Zalenski više je puta izričito naglašavao da Ukrajina želi osloboditio sve svoje okupirane krajeve. Neki inozemni stručnjaci drže da bi Putin trebao dobiti neki „plijen“ kao opravdanje za svoj rat protiv Ukrajine, dok su drugi čvrstoga mišljenja da bi time samo dobio još veći apetit za osvajanje bivših sovjetskih republika Gruzije, Moldove i triju baltičkih država. Možda još i dalje, do uspostavljanja bivšeg istočnog bloka, dakle s državama s ograničenim suverenitetom ( Brežnjevljeva doktrina ).

Krajnji Putinov cilj je protjerivanje Amerikanaca s europskoga kontinenta, ukidanje NATO-a i pretvaranje Europske Unije u nepolitičku zajednicu država sa samo ekonomskim vezama, dok bi sve to bilo okrunjeno stvaranjem „Sveza euroazijskih država“ od Lisabona do Vladivostoka u kojemu bi Rusija igrala ulogu hegemona i tako postala treća  velesila u svijetu poslije Kine i Sjedinjenih Američkih Država. U svrhu ostvarenja te megalomanske tvorevine ruski vlastodržac je spreman na još više strahovitih  ratova nego što ih je vodio dosad u Čečeniji, Gruziji i Ukrajini. Njega dakle treba zaustaviti prije nego što slobodni svijet zavije u crno.


Autor: CroExpress, Gojko Borić/Köln Datum objave: 12.02.2023.