Autor: CroExpress
Europski sud pravde danas je proglasio da pravo Unije ne zahtijeva da se najkraće razdoblje tjednog odmora treba dodijeliti najkasnije prvog dana nakon šestodnevnog uzastopnog razdoblja rada, već da se ono treba dodijeliti unutar svakog razdoblja od sedam dana, bio to prvi ili posljednji dan.
U prijevodu, pojedini radnici prema tom tumačenju mogu raditi i 12 uzastopnih dana, ako u ponedjeljak imate slobodan dan za prvi tjedan, a u nedjelju slobodan dan za tjedan nakon toga. Pri tome je važno gdje živite i gdje radite, odnosno štiti li vas nacionalno zakonodavstvo ili kolektivni ugovori i sl., da poslodavac to od vas ne može tražiti.
Direktiva o organizaciji radnog vremena određuje da svaki radnik u razdoblju od sedam dana ima pravo na najmanje 24 sata neprekidnog odmora dodatno uz 11 sati dnevnog odmora.
Kako je objavio Sud na svojim stranicama povodom tužbe jednog Portugalca, Sud ponajprije smatra da izraz ‘u razdoblju od sedam dana’ ne sadržava upućivanje na nacionalno pravo država članica i prema tome samostalan je pojam prava Unije koji treba ujednačeno tumačiti.
Sud smatra da iz samog izričaja direktive proizlazi da su države članice obvezne osigurati da svaki radnik u razdoblju od sedam dana koristi najkraće neprekinuto razdoblje odmora od dvadeset i četiri sata (kojemu se dodaje jedanaest sati dnevnog odmora) a da se pritom ne precizira trenutak u kojem se to najkraće razdoblje odmora treba dodijeliti.
Sud ipak ističe da direktiva utvrđuje samo minimalne standarde zaštite radnika u području organizacije radnog vremena. Države članice mogu primijeniti ili donijeti povoljnije odredbe za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika odnosno poticati ili dopustiti primjenu povoljnijih kolektivnih ugovora ili sporazuma između socijalnih partnera.
Datum objave: 09.11.2017.
