Autor: Z.S./Večernji list
Franjo Vidrač, 33-godišnjak iz Biste pokraj Zagreba, radi i živi u Tromsu, na sjeveru Norveške. Ondje je tek nekoliko mjeseci, a za odlazak se odlučio jer je obitelji želio priuštiti normalan život, kako kaže za Večernji list.
– Odlučio sam se za Norvešku jer je konkurencija manja, a plaća mnogo veća. Volim raditi s drvetom i tamo mi se pružila prilika da radim u struci, kao stolar – kaže Franjo. Dodaje kako su ga u Hrvatskoj ‘krediti zakopali’ za što krivi sebe, ali se i pita zašto bi bio luksuz izgraditi kuću i voziti automobil.
– U Hrvatskoj dobijem plaću 3400 kn, pokvari se perilica rublja i treba kupiti novu. Nemam toliko novca, moram ili dići kredit ili plaćati na karticu. U Norveškoj dobijem plaću u vrijednosti od 23.000 kuna, kupim perilicu, plazmu, hladnjak, vodim obitelj na putovanje u Pariz i još mi ostane od plaće!, pojašnjava Franjo.
– Ondje je u mojoj struci plaća 180 kruna bruto po satu, što nakon poreza od 35 posto iznosi oko 130 kruna neto, a to je oko 115 kn po satu. Njihova je norma 7,5 sati po danu, odnosno 8 sati, ali se piše 7,5 jer ne priznaju stanku. Ja radim maksimalno 10 sati tako da u što kraćem vremenu zaradim više, što znači da ću u mjesec dana za 200 sati rada zaraditi oko 22.500 kn. Kako bih što više uštedio, pazim koliko i gdje trošim. Standard je užasno visok, ali omjer plaće i cijene života je super! Norvežani ne gledaju na svaki novčić – objašnjava.
U Norveškoj ne izlazi zbog užasno visokih cijena hrane i pića, uglavnom se hrani ribom koja nije skupa. Stanarina se, kaže, kreće između 6 i 12 tisuća kruna, no on je imao sreće jer mu je stan iznajmio šef pa ga plaća dvostruko manje. Klima je, smatra, užasna, no priroda je prelijepa. U Tromsu se ne osjeća kao stranac jer ga šef i kolege poštuju i cijene.
U Hrvatsku se planira vratiti za Uskrs.
Datum objave: 11.02.2015.
