Autor: CroExpress/zrno.fsb.hr
Na Tijelovo Crkva se zaustavlja na misteriju Velikog ĉetvrtka, osobito na misteriju Svete ili Posljednje veĉere. Isus se tu poklanja svojima, cijeloj svojoj Crkvi, kao zalogaj KRUHA i gutljaj PIĆA. Isus poklanja, grešnim ljudima, svoje TIJELO – kao kruh i svoju KRV – kao piće.
Zašto naziv Tijelovo? U nekim našim krajevima taj se dan zove i Brašančevo. (Brašno pšeniĉno: potrebno je za kruh, za hranu čovjeka, a brašno je potrebno i za hostiju – Kristovu duhovnu hranu). Na Posljednjoj veĉeri Isus je ustanovio Euharistiju. Kroz stoljeća i tisućljeća, u svakoj novoj generaciji, ostvaruje s njima ‘communio-pričest’. U priĉesti Krist ostvaruje s njima, (s nama), zajedništvo – izmeĊu sebe i njih, svoga nebeskoga Oca i Duha Svetoga, a također i zajedništvo svih vjernika u Crkvi.
Dajući sebe u zalogaju svetoga kruha, on i nas želi ‘pretvoriti’ u sebe: da postanemo, jedan drugomu, jedni drugima kao ‘zalogaj kruha’. U tom istom daru kruha i vina, Isus ostvaruje i obnavlja žrtvu na križu – svoju križevnu ljubav Velikoga petka koju je, u razlomljenom kruhu i razdijeljenom vinu, naznaĉio već na Svetoj veĉeri. U tom istom daru Isus Krist ostvaruje, za svaki novi trenutak svoje Crkve, svoju čudesnu prisutnost i blizinu: ‘Ja sam s vama – Emanuel – u sve dane do svršetka svijeta’ (Mt 28,20).
Misterij Tijelova još je svestraniji. Na Tijelovo Crkva, njezini vjernici, izlaze na ulicu, u procesiju. U tijelovskoj procesiji pronosimo Sveti sakrament svojim gradom i selom: kroz mjesto gdje živimo, radimo, trpimo, veselimo se i tugujemo. Pronosim Sveti sakrament kroz cijeli svemir. Crkva mu je ‘podnebesje,’ Oltar je snaga, a Tamjan, miris što se nebu diže.
Datum objave: 04.06.2015.
