Autor: Branko Barbić
Nitko ne može ignorirati činjenicu da u Hrvatski (državni) sabor zastupnike mogu birati samo hrvatski državljani i samo hrvatski državljani mogu biti izabrani za zastupnike. Pripadnici hrvatskog naroda, u Republici Hrvatskoj i izvan Republike Hrvatske, koji nemaju hrvatsko državljanstvo, niti mogu birati niti mogu biti izabrani u Hrvatski (državni) sabor.
To je dobro poznato i hrvatskim političarima koji su protiv naziva Hrvatski državni sabor, što su očitovali pitanjima ima li Tihomir Orešković hrvatsko državljanstvo.
Da Hrvatski sabor (kako se sada zove) u svojoj biti nije državni, pravo biranja imali bi samo pripadnici hrvatskog naroda, a ne i hrvatski državljani nehrvatskog etničkog podrijetla.
Svi hrvatski državljani su Hrvati, neovisno o rasnoj i vjerskoj pripadnosti
Kad je Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Hrvatske u svom govoru pozdravila sve Hrvate rekavši da su Hrvati svi koji su hrvatski državljani, na nju su se okomili neki političari iako im je itekako dobro poznato da nacionalnost, nationality, citizenship, nazionalità … znači državljanstvo, a ne etničku pripadnost. Hrvatsku naciju čine svi njeni državljani neovisno o rasnoj, vjerskoj i inoj pripadnosti.
Hrvatsko državljanstvo može se steći po različitim osnovama ali bez obzira na temelju koje zakonske osnove dobili državljanstvo, svi hrvatski državljani imaju jednaka prava. Zakon o strancima regulira prava i obveze stranaca te čak i pripadnike hrvatskog naroda tretira kao strance ukoliko nemaju hrvatsko državljanstvo.
U Hrvatski (državni) sabor bivaju izabrani i pripadnici narodnih manjina koji su hrvatski državljani za zastupanje narodnih manjina, a osim njih hrvatski državljani nehrvatskog etničkog podrijetla na listama parlamentarnih stranaka.
Tko zagovara naziv Hrvatski sabor, taj stvarno stvarno svjesno ili nesvjesno zagovara diskriminaciju među državljanima Republike Hrvatske temeljem etničke pripadnosti i podrijetla.
Akademik Željko Reiner, novoizabrani predsjednik Hrvatskog državnog sabora, potpuno je u pravu kad zagovara vraćanje pojma Hrvatski državni sabor jer taj pojam jasno izražava što Hrvatski (državni) sabor jest odnosno što bi trebao biti. Zastupnici manjina koji su svoje glasove dali Željku Reineru, shvatili su da kao hrvatski državljani, izabrani zastupnici, imaju ista prava koja imaju i zastupnici pripadnici hrvatskog naroda.
Izmjena naziva nije bila tek izmjena tabli na zgradi Sabora
S pravom je Sabor Republike Hrvatske kako se zvao 1990. godine, 1997. preimenovan u Hrvatski državni sabor. Međutim, SDP-ova koalicija po osvajanju vlasti brzo je nametnula izmjenu naziva Hrvatski državni sabor u Hrvatski sabor. Zastupnici Hrvatske demokratske zajednice napustili su sabornicu, zastupnici Hrvatskog bloka su ostali u sabornici i glasovali protiv, ali nisu primijetili da su SDP-ovoj koaliciji svojom nazočnošću omogućili glasovanje jer bez njih SDP-ova koalicija ne bi imala kvorum.
Brzo se pokazalo kako izmjena naziva nije bila tek izmjena tabli na zgradi Sabora. Umjesto izabranih zastupnika, u izradi prijedloga zakona počinju sudjelovati strane institucije, organizacije i kojekakve strane i domaće „nevladine udruge“ koje nacrte prijedloga zakona dobivaju čak i pola godine prije zastupnika te time imaju veće mogućnosti lobirati za izmjene i dopune u interesu onih koji ih sponzoriraju.
Strani investitori su svojedobno uspjeli nagovoriti SDP-ovog ministra da izdavanje radnih i poslovnih viza iz ministarstva nadležnog za rad, prebaci u Ministarstvo unutarnjih poslova iako je svakom poznato i razumljivo da MUP ne poznaje hrvatsko tržište rada i da nema potrebne resurse za izradu odgovarajućeg Zakona za strance.
Državni sabor treba braniti državne, nacionalne interese po uzoru na državne parlamente drugih članica Europske Unije. Tako je npr. pravna osnova sustava nadzora u Francuskom parlamentu čl. 88.-4, (1) francuskoga Ustava:
„Vlada će Državnom saboru (Asseblée Nationale) i Senatu dostaviti nacrte europskih zakonodavnih akata kao i ostale nacrte ili prijedloge tih akata Europske unije čim budu proslijeđeni Vijeću Europske unije. Čak i kad parlament ne zasjeda, o nacrtima ili prijedlozima navedenim u prethodnom stavku, kao i o svakom dokumentu koji potječe iz institucija Europske unije mogu se donijeti europske rezolucije. U svakom Domu parlamenta osnovat će se odbor nadležan za europske poslove“
Evo što kaže danski Zakon o pristupanju:
”Vlada je dužna izvijestiti Odbor za poslove EU-a Danskog parlamenta o prijedlozima za odluke Vijeća koje se izravno primjenjuju u Danskoj ili one za čije izvršenje je potrebna pomoć Danskog parlamenta”.
Upravo sada kad je Hrvatska postala članica Europske unije, u interesu je Hrvatske ojačati ulogu Hrvatskog državnog sabora radi promicanja i obrane nacionalnih interesa. Izmjena imena Hrvatski sabor u Hrvatski državni sabor trebala bi biti najava je njegove nove uloge u obrani i promicanju nacionalnih interesa. Na to obvezuje i princip supsidijarnosti koji i dalje vrijedi u Europskoj uniji.
Novi predsjednik Hrvatskog državnog sabora ne bi trebao zaboraviti svoj prijedlog niti bi se dao uplašiti ponavljanjem da se u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Sabor zvao Hrvatskim državnim saborom. Ako ikada, sad je potreba jačanja a ne slabljenja uloge Hrvatskog državnog sabora.
Datum objave: 29.12.2015.
