Autor: Gojko Borić

Nakon silvestarske noći u Kölnu s ogavnim napadima na žene, odnosi između stranaca i domaćega svijeta u Njemačkoj više ne će biti onakvi kakvi su dosad bili, naime tolerantni i puni razumijevanja. Nasilje nad ženama u sjeni glasovite katoličke katedrale u metropoli koju radi svoga prpošnoga života mnogi nazivaju ‘najsjevernijim talijanskim gradom’ izazvalo je antistranačke emocije koje bi mogle ugroziti i vlast kancelarke Angele Merkel.

Ona je dosad bila neupitna u svojoj Kršćansko-demokratskoj Uniji CDU, pa čak i u konzervativno-socijaldemokratskoj koaliciji u Berlinu, no od kölnske noći to više nije. U parlamentarnom klubu CDU već se skupljaju potpisi onih koji bi mogli izglasati nepovjerenje gospođi Merkel. Bavarci joj već sad prijete da će problem nekontroliranog priljeva izbjeglica podastrijeti Saveznom ustavnom sudu.

Utjecajni bavarski političar Markus Söder rekao je u interviewu Spiegelu (br.3/2016.): ‘Država ne smije prihvatiti nasilje protiv žena, paralelna društva i područja zabrane kretanja. Zaštita građana vrhovni je zadatak države. Događaji u Kölnu pokazali su da više nije dovoljno upozoravati. Sad se mora djelovati.’ Konkretno to znači, nastavio je Söder, kako njemačka država mora znati tko u njoj boravi i da situaciji na svojim granicama mora temeljito promijeniti.

Zvuči vrlo uvjerljivo, ali i on nije naveo kako bi to moglo izgledati. Sve se ponovno svodi na drastično smanjenje broja izbjeglica, na osiguranje šengenskih granica i uklanjanje uzroka bijega, a to bi bili gigantski zadaci koje bi mogla svladati samo Europska Unija, kad bi bila jedinstvena, ali ona to nije, kao ni Njemačka. Prema ispitivanju javnog mnijenja Drugog programa njemačke televizije, jasna većina od 60 posto upitanih zastupa mišljenje da Njemačka ne može svladati izbjegličku problematiku; u prosincu ih je bilo 46 posto. Većina od 56 posto tvrdi da je osobno Merkelica zatajila u svladavanju izbjegličke krize.

Neki pozivaju na vojni udar, pretkazuje se građanski rat…

U međuvremenu oko 70 posto Nijemaca očekuje povećanje kriminaliteta izbjeglica u bliskoj budućnosti. Velika većina od 73 posto traži zaoštravanje zakona protiv izbjegličkog prijestupništva. Nakon što je Spiegel-online objavio ove retke zasula ga je bujica neodmjerenih, klevetničkih i utuživih priloga tako da je odustao od odgovarajuće diskusije.

U kulturnom prilogu ‘Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitunga’ (17. siječnja) izašao je članak sa citatima s anonimnih internetskih portala protiv vladajućih slojeva i medija u Njemačkoj s vrlo zastrašujućim sadržajima u kojima se saziva ‘vojni udar’ protiv države Njemačke koja ‘desetljećima vodi rat protiv svojih građana…’

Internetski portal ‘Istina za Njemačku’ pretkazuje ‘građanski rat’ i to ‘desnice protiv ljevice, demokrata protiv antidemokrata, muslimana protiv kršćana i židova, siromašnih protiv bogatih, migranata protiv domaćih, pijanaca protiv antialkoholičara…’, i to poradi ‘posve krive useljeničke politike i nepravde.’

Glasnogovornica pokreta Pegida (Patrioti Europe protiv islamizacije Zapada) Tatjana Festerling podsjetila je na srednjovjekovnu njemačku seljačku bunu rekavši: ‘Ako je većina naših građana pri zdravoj pameti, onda će posegnuti za grabljama za gnoj i udarcima istjerati ove izdajničke i huškačke elite iz parlamenata, sudova, crkava i novinskih kuća.’ U Kölnu je jedan govornik toga pokreta pozvao na otpor ‘protiv zločinačkoga režima.’ A taj ‘režim’ slobodno su izabrani predstavnici naroda!

Raste prodaja oružja, ‘građanski zaštitari’ vrše ophodnje

U međuvremenu je u Kölnu i okolici naglo porasla prodaja pištolja s paprenim nabojima, dok drugi traže labavljenje zakona o posjedovanju oružja za samoobranu, onako kako je to uobičajeno u Americi. U nekim njemačkim gradovima vide se ophodnje ‘građanskih zaštitara’ koji, navodno, žele štiti njihove stanovnike od uglavnom inozemnih napasnika, budući da to policija nije u stanju. Takovo nešto bilo je dosad neviđeno i zabranjeno u Njemačkoj. U blogu ‘Noćni čuvar’ piše: ‘Brzo se približava dan kad će Njemačka biti raskomadana etničkim civilnim konfliktima i ratovima.’

Sve rečeno je, dakako, neizmjerno pretjerivanje. Ekscesi su postojali, možda će ih još biti, ali krivnju snose vlasti i policija koji su ih nastojali zataškati, smatrajući građane valjda nezrelima da shvate ozbiljnost situacije. Sociolozi i poznavatelji prilika u arapskim zemljama dolaze sa zakašnjenjem do riječi analizirajući situaciju izbjegličke populacije i položaj žena u islamskom svijetu. Veliki dio izbjeglica mlađih godišta, kako neki podrugljivo vele s ‘testoteronskom pozadinom’, doživjeli su šokove u prvim dodirima sa zapadnim svijetom u kojemu se žene slobodno kreću i kad je vrijeme lijepo pokazuju svoju tjelesnost.

U muslimanskim sredinama neudane žene, tako tvrde dugotrajni izvjestitelji iz arapskih zemalja, pripadaju zajednici, dok samo udane žene uživaju ‘zaštitu’ ali isključivo ako nose tradicionalnu muslimansku odjeću zar, feredžu i valu. Feministice tvrde da muslimani, valjda oni ortodoksni a ne svi, ‘dijele’ žene na ‘svetice’ i ‘kurve’. Zna se koje su ‘svetice’, to su majke, sestre i bliska ženska rodbina, dok su sve ostale ‘kurve’. Možda su posrijedi i najobičnije frustracije zdravih muškaraca koji radi svoga izbjegličkoga statusa ne mogu zadovoljiti svoje seksualne potrebe pa pribjegavaju nasilju nad ženama, krivo vjerujući da ih na to ‘izaziva’ njihovo ‘slobodno ponašanje’.

Od kulture dobrodošlice do kulture odvratnosti

Bilo kako bilo, ovakovo seksualno nasilje moralo je izazvati promjenu odnosa domaćega svijeta spram izbjeglica, od ‘kulture dobrodošlice’ u ‘kulturu odvratnosti’. Obični njemački građani ogročeni su unatoč raznim objašnjavanjima seksualnog nasilja, koji ponekad prerastaju u ‘intelektualno shvaćanje’ toga fenomena kao nečega neizbježiva.

Neki analitičari predlažu upravo fantastična rješenja kao brzu reindustrijalizaciju u kojoj će bjegunci naći posao i ostalo potrebno za normalan život. Sve to svjedoči o golemoj zatečenosti sviju odgovornih i reflektirajućih pojedinaca u EU u susretu s izbjegličkim cunamijem. Takovo nešto nije se smjelo dogoditi jer su oni već prije nekoliko godina bili točno obaviješteni ili morali biti informirani o silnom kretanju izbjegličkih kolona iz Afrike i bliskog i srednjeg Istoka prema Europi. Zašto su oni očekivali da će se ta gibanja zaustaviti sama od sebe, tajna je koju ćemo uskoro saznati kad je otkriju neki neutralni novinari.

Za drmatore u vrhu Europske Unije kao što je predsjednik njezine komisije Jean-Claude Juncker, zasada je najvažnije kukati kako će izbjeglička kriza ugroziti unutarnje tržište Unije i time njezin gospodarski porast. Riječ je o ponovnom uvođenju kontrola na granicama nacionalnih država. Prema Junckeru: ‘…tko zakolje Schengen, taj će pokopati unutarnje tržište’. Ako bi se ukinuo Schengen, rekao je dalje Juncker, to bi ‘izazvalo nezaposlenost koju više ne bi bilo moguće kontrolirati.’ Junckerova predviđanja mogla bi se obistiniti jer bi kontrole granice mogle izazvati velikih zastoje pri kretanju roba i ljudi, a to spada u najveće tečevine Europske Unije zajamčene Lisabonskim ugovorom.

No kad su Nijemci predložili, i to bilo djelomično usvojeno, da pojedine države Unije preuzmu određene kvote bjegunaca, pri čemu bi Njemačka uzela najveći dio njih, nitko se do danas nije požurio da s riječi prijeđe na djela. I to je jedan od razloga za sadašnju golemu političku osamljenost nekoć moćne Angele Merkel, nju njezine kolege i kolegice u Uniji ne slušaju, i basta!

I što dalje?

Prema ispitivanju javnog mnijenja antiizbjeglička stranka ‘Alternativa za Njemačku’ vrlo će vjerojatno ući u tri pokrajinska parlamenta na idućim izborima, što bi moglo poljuljati ravnotežu u gornjem domu njemačkog saveznog parlamenta Bundesratu i biti uvertira za ulazak te stranke u Bundestag do dvije godine. I onda bi u njemačkom parlamentarnom krajoliku došlo do situacije kad ni desnica, a niti ljevica, ne bi bile u stanju sastaviti čvrstu koaliciju. A Njemačka je dosad važila kao kula parlamentarne stabilnosti u Europskoj Uniji. Da su s njom nezadovoljni i moćni saveznici u Washingtonu moglo se nedavno pročitati u utjecajnom ‘New York Timesu’. Slika nekoć obožavane Njemačke u Americi naglo je potamnjela, kako piše ‘Deutsche Welle’, nakon stravične silverstarske noći u Kölnu.

U članku se za takovo stanje najviše optužuje Angelu Merkel od koje američki konzervativni komentator Ross Douthat tražio da podnese ostavku. Ovu poruku prihvatile su i neke druge američke novine. ‘Washington Post’ piše o ‘najvećem političkom rizku’ u karijeri kancelarke. U diskusiju je uvučen i američki predsjednik Barack Obama koji je prigodom prošlogodišnjeg posjeta Americi njemačkog predsjednika Joachima Gaucka svoga gosta upozorio na mogućnost političke destabilizacije Njemačke s obzirom na izbjegličku krizu, što je Gauck odlučno odbio.

Komentator ‘Deutsche Wellea’ svodi ovaj američki stav prema Njemačkoj na unutarnju američku politiku pred predsjedničke izbore jer bi neuspjeh liberalne njemačke politike u izbjegličkoj krizi bio vrlo loš signal za politiku SAD-a. Republikanski kandidat Donald Trump već koristi negativne vijesti iz Njemačke za svoje ekstremističke ciljeve govoreći o ‘masakru u novogodišnjoj noći’ u Kölnu, što je nevjerojatno zaoštrena demagogija koja očito pali u Americi.

Datum objave: 19.01.2016.