Autor: fra Zvonko Tolić
Danas će mnogi s različitim i naglašenim emocijama biti u Vukovaru, u Škabrnji. Danas je još veći broj onih u kojima je Vukovar i Škabrnja.
Danas će biti i onih koji će se nasmijati i narugati žrtvi, onih kojima život nije svet. Jedni će biti u koloni jer žele, a drugi jer moraju. Jedni će trpjeti 364 dana, a drugi će trpjeti jedan dan. Jedni će se iskreno pomoliti, a drugi će dobiti ideje za nove podjele.
Onaj narod koji ne poštuje svoju žrtvu, ne može ni tuđu. Onaj narod koji ne oda pijetet i poštovanje onima na čijoj žrtvi imaju blagodati života, taj narod nije dostojan ni svoje budućnosti.
A vjerujem da smo mi narod koji ima svoju budućnost.
Ona je u nama negdje zaspala, kao nestala pred naletom podjele, apatije, socijalne nepravde. Naš je san probudio aveti, ali naši snovi koje sanjamo i za koje živimo nitko nam ne može istrgnuti iz srca, života, onoga što nam dolazi. Vrijeme je da probudimo nadu u naše narodno sutra.
Zar je našim žrtvama bilo lakše nositi i njihove i naše križeve? Ako se ne probudimo, činimo najistinskiji prezir prema žrtvama kojih se danas simbolički i stvarno sjećamo. Oni nisu dostojni prezira. Ako jesu, prezrena je i naša budućnost.
Narod koji moli, taj cijeni, taj oprašta, taj gradi, taj ne želi zlo. Nikome. Ni neprijatelju. Mržnja nije hrana sreća i boljega. Ona je blato u kojem će se mnogi ugušiti i to im je najveća kazna.
Pomolimo se danas za sve žrtve rata. I oprostimo kao što je Krist nama oprostio. Oprost nije slabost: to je snaga. Oprost nije ludost: to je pamet. Oprost nije sadašnjost: to je vječnost.
Datum objave: 18.11.2016.
