Prije nekoliko godina na temu ‘Analize medijskog vlasništva u postsocijalističkim državama jugoistočne Europe’ govorila je u Sarajevu Brankica Petković, obrađujući odnos političkog klijentelizma i medija. Navela je tada kako je klijentelizam oblik društvene organiziranosti i djelovanja u kojem pristup izvorima (resursima) ekonomske i političke moći kontroliraju patroni (moćnici) te ga omogućavaju samo svojim klijentima – pojedincima i snagama koje im se klanjaju i podržavaju ih. Politički klijentelizam je suprotan oblicima organiziranosti i djelovanja društva u kojem se pristup resursima temelji na univerzalnim kriterijima i jednakosti svih građana pred zakonom.
Takav način upravljanja društvenim resursima potiče hijerarhijsku društvenu strukturu, te onemogućava razvoj i moć građana i civilno-društvenih organizacija i inicijativa za učešće i utjecaj na upravljanje resursima. Nijedno društvo nije potpuno klijentelističko, ali u nekima takav način organizacije prevladava, zaključila je Petković.
Gore navedeno objavljeno je sada već davne 2008. na Mediacentar_online. U međuvremenu, kod nas u Hrvatskoj, civilno društvo i građanske inicijative sve više dolaze do izražaja. Tako je već u lipnju 2010. pet sindikalnih središnjica zajedno prikupilo više od 450 tisuća potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma protiv Vladina prijedloga izmjena Zakona o radu. Referendum se na kraju nije proveo jer su se sindikalisti dogovorili s premijerkom Jadrankom Kosor da se ZOR neće mijenjati, već su najavili održavanje referenduma, s pitanjem: Jeste li za to da se referendum mora raspisati ako to zatraži 200 tisuća registriranih birača te da vrijeme za prikupljanje potrebnog broja potpisa birača bude 30 dana.
Iako je šef SDP-a Zoran Milanović dok je bio u oporbi potpisao peticiju sindikata, kad je došao na vlast, jednostavno je ignorirao referendum o referendumu, a onda je još njegova Vlada preko koljena prelomila ZOR, te su opet nesložni sindikati poraženi bez gotovo ispaljena metka. A Kukurikavci su se posvetili provođenju samo jedne jedine reforme – svjetonazorske.
Reakcija se dogodila spontano kroz aktivnosti građanske inicijative ‘U ime obitelji’ koja je okupila sve one koji promiču općeljudske vrijednosti – brak i obitelj. Rezultat toga bio je prvi uspješni narodni referendum održan 1. prosinca 2013. gdje se velika većina Hrvata opredijelila ZA brak kao jedinu životnu zajednicu žene i muškarca.
I konačno, dogodilo se i prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma kojim se želi u Ustav RH unijeti načela glasovanja koja potiču demokratizaciju izbornog sustava i političkih stranaka. Na taj način bi se provele izborne reforme: biranje zastupnika imenom i prezimenom, snižavanje praga za ulazak u Sabor, zabrana predizbornog koaliranja…
Unatoč silini kojom su na Željku Markić ovog puta udarali prije svega iz HDZ-a, ipak se može zaključiti kako će se izborna reforma dogoditi unatoč protivljenju obadviju velikih stranaka. S time će profitirati demokracija kao istinska vladavina naroda, a političku smrt doživjet će klijentelisti poput Vesne Pusić i njezina minornog HNS-a, koji sami ne bi prešli ni prag od 1 posto.
Datum objave: 13.10.2014.
