Autor: Gojko Borić
Kad je branitelj bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Anto Nobilo, odmah prvoga dana suđenja pred Višim zemaljskim sudom u Münchenu pokušao ubaciti svoju priču o tome kako je njemačka tajna služba Bundesnachrichtendienst (BND) – Savezni ured za pribavljanje informacija – uvježbavala i plaćala ‘hrvatske teroriste’, sudac Manfred Dauster oštro je upozorio tog bivšeg zamjenika javnog tužitelja SR Hrvatske, (koji bi da živi u Njemačkoj bio uklonjen iz pravosuđa!) da njegov način ‘obrane’ ne spada u pravila ponašanja uobičajena u njemačkoj sudskoj praksi. Dauster je dodao kako sudnica nije debatni klub, te da će Nobilo imati priliku obesnažiti vjerodostojnost svjedoka optužbe. Prema pisanju njemačke pokuslužbene RTV postaje ‘Deutsche Welle’ (18.10.)
Dausterova ‘lekcija’ nije bila samo lekcija Nobilu nego i poruka Hrvatskoj. Kad su naši doseljenici pozdravili pljeskom ove Dausterove riječi, njemački sudac ih je ukorio kako će biti uklonjeni iz sudnice ako se dalje budu tako ponašali. Iz ovoga se može pročitat da će suđenje u Münchenu biti objektivno, to više što su njemački mediji primjetili kako je došlo možda prekasno. Ovdje valja primjetiti da je njemačko pravosuđe bilo presporo i u progonima bivših nacista i njihovih kasnijih pristaša koji su napadali nedužne gastarbajtere. Ali ne kaže se uzalud: pravda je polagana ali dostižna.
Kako piše ‘Frankfurter Rundschau’ (17.10.) po prvi puta nakon hladnoga rata održava se u Njemačkoj proces dvojici bivših inozemnih visokih službenika tajne policije, (ove novine nazivaju ih generalima!). Sud će za to imati dugo vremena na raspolaganju: 50 dana suđenja već je sad predviđeno, dok će biti saslušano 44 svjedoka i stručnjaka. No nitko od sudionika u procesu, zaključuju list, nije u stanju postaviti dijagnozu hoće li to biti dovoljno.
RTV ‘Deutsche Welle’ (17.10.) donijela je pregled pisanja njemačkih medija u svezi procesa Perkoviću i Mustaču pa citira ‘Müchner Merkur’: ‘Činjenica da Mustač, bivši šef tajne službe, i njegov djelatnik Perković, koji je upravljao odjelom Neprijateljska emigracija, od petka ipak pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu odgovaraju zbog ubojstva Đurekovića, se može zahvaliti jedino ulasku Hrvatske u Europsku Uniju i upornosti Gizele Đureković… Dugo su bivši agenti stajali pod zaštitom Hrvatske vlade. No tko želi u EU , mora se pridržavati pravila, a u ta pravila pripada i izručenje osumnjičenih drugim europskim zemljama.’
Hrvatski emigranti nisu očekivali nikakvu pomoć od njemačkih vlasti
Jedna od najutjecajnijih njemačkih novina ‘Süddeutsche Zeitung’ (06.10.) pita se zbog čega su njemački istražäni organi tako brzo odustajali od istraga u slučajevima ubijenih Jugosa i zbog čega su ona tako brzo padala u zaborav. Autori članka čak povlače usporedbe s aktualnim suđenjem pripadnicima tzv. Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU) kojima se predbacuje da su u posljednjih desetak godina diljem Njemačke iz desno-ekstremnih motiva ubili 10 osoba, mahom stranaca…
Sve su to paralele od kojih se čovjeku ledi krv u žilama, piše spomenuti dnevnik, koji također navodi ‘policijske spise’ iz kojih se može vidjeti da je Đureković radio i za BND, no to ostaje nejasno pa pojašnjava: ‘Možda je za vrijeme obnašanja meneđerske funkcije u naftnoj industrji BND obavještavao o situaciji s opskrbom nafte u Jugoslaviji. No to su samo pretpostavke.’
‘Süddeutsche’ opisuje ozračje među hrvatskim emigrantima što je posebice bilo vidljivo na Đurekovićevu pokopu: ‘To je bilo nešto poput godišnjice mature hrvatskih emigranata. To su bili oni nasilni, fašisti, a naravno i pacififisti. Kolikogod njihovi politički svjetonazori bili različiti, bili su jedinstveni u strahu da svatko od njih može biti sljedeći. Od njemačkih vlasti nitko od njih već odavno nije očekivao nikakvu pomoć’, zaključuje ‘Süddeutsche Zeitung’. Ove novine nagovještaju da njemačko pravosuđe priprema suđenje u još 13 slučajeva udbaških ubojstava hrvatskih emigranata u Njemačkoj, ali pesmistički zaključuje kako ubojice, oni koji su imali prste na okidaču, vjerojatno nikad ne će doći pred lice pravde.
Lijevo liberalni tjednik ‘Die Zeit’ sumnja u vjerodostojnost sudionika procesa, posebice svjedoka Vinka Sindičića i Krunoslava Pratesa, pa piše: ‘Tko tu kome može vjerovati? To je najveće pitanje na koje će trebati dati odgovor. Na optuženičkoj klupi i na klupi za svjedoke svuda sjede profesionalni lažovi. Osobe koje su obučene kako bi druge obmanjivali. Agenti iz jednog vremena koje je davno prošlo, u kojemu neprijatelji službeno nisu bili ubijani nego stavljani u stanje pasivnosti. Svijet u kojem su napadi nazivani ofenzivnim akcijama, a kritičari nisu bili javno diskreditirani nego podvrgnuti dezinformirajućoj kampanji’, zaključuje ‘Die Zeit’.
Drukčije rečeno: u Münchenu se održava proces sa sadržajem iz doba hladnoga rata u zakašnjenju od više nego trideset godina, nešto slično što se događalo u Njemačkoj u svezi sa suđenjima nacističkim ratnim zločincima, sudionicima u holokaustu. To ne govori baš u prilog učinkovitosti njemačkoga pravosuđa, ali i njemačkih medija koji su donosili samo šture vijesti o ubojstvima bez političkih raščlambi kako ne bi ‘ozlojedili’ Titovu Jugoslaviju koja je u krugovima njemačkih socijaldemokrata i liberala uživala veliki ugled bez podloge u zbilji. Tek se to sad, premda prekasno, mijenja.
Najvažniji mediji objektivno izvješćuju o suđenju bivšim udbašima
Nije to mala stvar kad najgledanija TV emisija vijesti Prvog programa njemačke televizije ‘Tagesschau’ (17.10.) donose na prvom mjestu izvješće o suđenju , kako je rečeno, ‘bivšim agentima …u slučaju ubojstva iz hladnoga rata’. Na internetskom portalu ‘Tagesschaua’ autor Patrick Gensing, podsjeća na vijesti dana 28. srpnja 1983. kad su u Poljskoj komunistički vlastodržci ukinuli ratno pravo, u Njemačkoj izbila afera u svezi krivotvorenih Hitlerovih dnevnika, a vlada u Bonnu zaključila da se uvede bezolovni benzin.
Toga dana su jugoslavenske ubojice usmrtile hicima i udarcima Stjepana Đurekovića u jednoj garaži malog mjesta kraj Münchena Wolfartshausena. Trebalo je proći 31 godina da Viši zemaljski sud u Münchenu podigne optužnicu protiv dvojice onih koji su vjerojatno vukli konce u ovom ubojstvu. Da Hrvatska nije ušla u Europsku Uniju, tako autor, ovaj proces ne bi bio moguć, ali i to nije išlo jednostavno jer je Vlada u Zagrebu nastojala spriječiti izručenje Perkovića i Mustača, pa su Bruxelles i Berlin trebali izvršiti pritisak prijetnjom sankcijama da oni budu uhićeni i izručeni njemačkom pravosuđu. Suđenje Krunoslavu Pratesu, ustvrđuje autor ‘Tagesschaua’, pokazalo je kako je Tito naredio svojim agentima da izvrše brojna ubojstva u inozemstvu. Sudac je istodobno kritizirao hrvatske vlasti radi njihove šutnje nakon presude Pratesu. Vjeratno će osuđeni Prates, zaključuje ‘Tagesschau’, pomoći sudu da u aktualnom procesu donose pravednu presudu jer on ‘više nema što izgubiti’.
Kako saznaje tjednik ‘Fokus’ iz Münchena, više svjedoka u procesu u svezi ubojstva Đurekovića iz Hrvatske bili su izloženi velikim pritiscma. Tako je zapriječeno jednom od glavnih svjedoka Vinku Sindičiću , koji je istražiteljima njemačkog Saveznog odvjetništva i Bavarskog kriminalističkog ureda detaljno opisao plan o ubojstvu Đurekovića, da povuče svoje izjave. I Đurekovićeva udovica Gizela, piše ‘Fokus’, odavno se nalazi pod prismotrom, pa su je hrvatski službeni liječnici htjeli proglasiti dementnom i poslati u kliniku s namjerom da odustane od dodatne optužbe.
Utjecajni hamburški ‘Spiegel’ donio je opširno izvješće o ubojstvima hrvatskih emigranata od strane jugoslavenskih agenata. Tjednik citira Đurekovića koji je u prosincu 1982. rekao novinama ‘Bild am Sonntag’: ‘Jugoslavenska tajna služba mi je za petama, ja znam mnoge državne tajne.’ Prema uvjerenju njemačkog Saveznog odvjetništva, Đureković je posjedovao obilno znanje o ilegalnim poslovima visokih jugoslavenskih državnih funkcionara, pa je ‘Odjel za specijalne zadatke’ unutar Komunističke partije pripremio plan za Đurekovićevu likvidaciju.
Njemačka tajna služba BND znala je da je Đureković ugrožen. Navodno je radio za nju isto tako kao i Vinko Sindičić. Međutim o tome nema ni slova u Optužnici Njemačkog saveznog odvjetništva. U svemu je posebno tajanstvena uloga V. Sindičića koji je, navodno, počinio nekoliko ubojstava, ali kako piše ‘Spiegel’, bilo je u ‘interesu njemačke države’ da bude oslobođen od progona (?). No njemački vlasti demantiraju ovu verziju ‘uporabe’ V. Sindičića. Sada sve ostaje na Krunoslavu Pratesu, naglašava ‘Spiegel’, da unese više svjetla u ‘slučaj Đureković’, a Prates baca sukrivnju za njegovu smrt upravo na Perkovića.
Dnevnik ‘Die Tageszeitung – TAZ’ ( 14. listopada) objavio je cijelu stranicu o ubojstvu Stjepana Đurekovića pod naslovom ‘Po zadatku Beograda’. Ovaj ljevičarski dnevnik tvrdi: ‘Nije bila tajna da se u Zapadnoj Njemačkoj vodi rat. Mediji su javljali o jugoslavenskoj tajnoj službi koja rado puca. Protivnici socijalističke države pozirali su ne samo u časopisima sa strojnicama i pištoljima. Neki od njih planirali su atentate eksplozivom u samoj Jugoslaviji, drugi kao Đureković borili su se protiv višenacionalne države bez nasilja. Ali to je bilo dovoljno da dospiju na popis za usmrćenje jugoslavenske tajne službe Udbe.
Mnoga ubojstva Hrvata u egzilu bila su u Saveznoj Republici brzo stavljena ad acta .S jedne strane jugoslavenska je tajna služba vrlo uspješno izazivala dojam da se protivnici režima međusobno kolju, a druge strane taj način gledanja išao je ususret nekim njemačkim istražiteljima.
Je li razlog tomu bila nezainteresiranost za nekoliko tih Jugosa? Ili svjesno popuštanje jednoj inozemnoj Službi koja je ubijala u Njemačkoj? Bilo je i dvostrukih agenata koji su djelovali za Jugoslaviju i Njemačku. Jesu li njemačke tajne službe posjedovale upozorenja koja nisu dalje proslijedila?’
Sve pitanja bez odgovora. List citira tadašnjeg njemačkog ministra unutarnjih poslova Gerharda Bauma kako je Jugoslavija kao nesvrstana zemlja bila korisna Njemačkoj u hladnom ratu , pogotovo nakon što su Jugoslaveni uhitili nekoliko pripadnika njemačke terorističke skupine ‘Frakcija Crvene Armije’ (RAF) pa je Beograd korio Bonn da malo čini u borbi protiv protivnika Jugoslavije u Zapadnoj Njemačkoj. Sve je to, prema Baumu, opterećivalo dobre njemačko-jugoslavenske odnose, pogotovo u svezi njemačke ‘istočne politike’ koja je težila poravnanju s istočnim blokom.
Autor TAZ-a razgovarao je i s odvjetnikom Sinišom Pavlovićem koji zastupa Đurekovićevu udovicu. Prema Pavloviću, demokratska i neovisna članica EU-a Hrvatska ne nalazi se na strani oštećenih, jer kako reče, ‘arhivi su za nas potpuno zatvoreni.’ On drugo nije ni očekivao jer je Hrvatska pokušala spriječiti izručenje Perkovića i Mustača. Perkovićev sin dapače je savjetnik predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, dok je Mustač ‘ugledni građanin’, piše TAZ . Navodno će njihovi branitelji biti plaćeni sredstvima hrvatske države. Ako bi Perković i Mustač bili osuđeni, javlja berlinski ‘Die Tageszeitung’, Perkovićeva udovica Gizela imala bi pravo tražiti novčano obeštećenje, ali on je od toga oduslala: ‘Ne želim ni centa od toga krvavoga novca optuženih.’
Proces Perkoviću i Mustaču mogao bi trajati do travnja ili lipnja iduće godine. Treba pričekati pa vidjeti kako će se braniti ova dvojica bivših udbaša. No možda će još važnije biti ako se sazna tko je u Savezu komunista Hrvatske poslije Tita davao naredbe udbaškim kilerima da ubijaju hrvatske emigrante. To je ovako ocijenio Vjeskoslav Krsnik na Mreži TV ( 15. listopada): ‘SDP kao pravni i po mnogim naznakama i ideološki sljednik Saveza komunista Hrvatske nevjerojatnom upornošću brani svoje drugove iz jugoslavenskih agentura… Strah od suđenja u Münchenu je u SDP-u sasvim opravdan, jer ono što će na njemu izaći u javnost praktički će predstavljati optužbu da je SDP zločinačka organizacija…
Suđenje u Münchenu počinje u doba kad se u Hrvatskoj zahuktava predsjednička predizborna kampanja. Ona u svakom slučaju ne ide na ruku predsjednika Josipovića koji se i sam zalagao za zakonska rješenja kako bi se spriječilo izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj… Ne radi se samo o predsjedničkim izborima, jer će suđenje, za koje je zakazamo 50 ročišta, biti snažan argument i samom HDZ-u da u izbornoj godini u ovom važnom nacionanom pitanju raskrinkava lažno ljevičarstvo i faktično neojugoslavenstvo SDP-a.’
Ako bi se dogodilo ono što predviđa Krsnik smrt Josipa Đurekvića ne bi na neki način bila uzaludna.
Datum objave: 09.11.2014.
