Hrvati su počeli naseljavati Njemačku još u 19. stoljeću. No, kako navodi dr.sc. Adolf Polegubić u tekstu o dužobrižništvu Hrvata u ovoj zemlji, u Njemačkoj je prije Drugoga svjetskog rata bilo vrlo malo Hrvata i njihov je broj gotovo zanemariv. Oni koji su bili u Njemačkoj radili su kao obični radnici u rudarstvu i industriji. U to vrijeme Hrvati su ponajviše iseljavali u prekooceanske zemlje.
U tijeku Drugoga svjetskog rata u Njemačkoj se susreće veći broj Hrvata, tzv. ‘fremdarbajtera’. Oni su uglavnom dovedeni kako bi zamijenili njemačke radnike poslane na bojišta diljem Europe. Bili su prinudni radnici kojima se branio povratak kući. Anna Maria Grünfelder u radu ‘Zaboravljene žrtve nacionalsocijalizma: prinudni robovski radnici i radnice’ navodi kako je ‘u drugoj je polovici 1944. na njemačkim područjima boravilo (…) gotovo tri milijuna stranih radnika.
Kad je rat završio, hrvatski Fremdarbeiteri su uglavnom ostali u Njemačkoj. Osim njih, navodi Polegubić, došao je i određen broj Hrvata koji su se neposredno nakon rata našli u izbjegličkim logorima u Njemačkoj, a kasnije su pronašli zaposlenje u rudnicima i drugim privrednim djelatnostima. I Hrvati iz izbjegličkih logora Austrije i Italije sve su više pronalazili rješenje za egzistenciju u Njemačkoj.
1960-ih na ‘privremeni rad’
Najveći broj Hrvata u Njemačku pristigao je na ‘privremeni rad’ 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Posebice nakon što je Njemačka 1968. godine potpisala ugovor s Jugoslavijom o razmjeni radne snage. Ova emigracija, pored političkog, imala je uglavnom ekonomski karakter.
‘Kad je 1968. Njemačka potpisala ugovor s Jugoslavijom o primanju radne snage, Nijemci su se nadali priljevu njima toliko potrebne (jeftine) radne snage, a bivša država od njega je svakako očekivala i korist za sebe: slanjem radnika u Njemačku, Beograd je pronašao humano rješenje nezaposlenosti unutar Jugoslavije, a komunistička vlast je profitirala od siromaštva svojih radnika gastarbajtera, za koje je život daleko od doma bio težak, a jedino što je vrijedilo bio je novac’, piše Edi Zelić u feljtonu u Slobodnoj Dalmaciji iz 2005. godine.
Velik broj Hrvata u Njemačku je došao i tijekom Domovinskog rata, što iz Hrvatske, što iz BiH. Jedan se dio trajno nastanio, dok se velik broj vratio u domovinu ili odselio u treće zemlje. Na Wikipediji se može pronaći podatak da se između 1996. i 1999. godine oko 6000 bh Hrvata odselilo u SAD, Kanadu i Australiju.
U Saveznoj Republici Njemačkoj danas, prema podacima Veleposlanstva RH u Berlinu i Hrvatskih katoličkih misija, živi preko 350.000 Hrvata. Hrvatski dužobrižnički ured spominje čak i brojku od 400.000.
Status Hrvata u Njemačkoj
Hrvati u Njemačkoj uživaju jednaka prava kao i svi drugi stranci koji tu borave i rade, a od ulaska Hrvatske u EU imaju i pravo dvojnog državljanstva. Zakonski temelj boravka stranaca je Zakon o kretanju i boravku stranaca s napomenom da i Savezne zemlje imaju određenu samostalnost kod provođenja ovog zakona. Njemačka politika prema strancima je usmjerena na njihovu integraciju, što je vidljivo iz odnosa prema stjecanju njemačkog državljanstva, forsiranje učenja njemačkog jezika, (dok učenje materinskog ostaje problem pojedinca ili zajednice), čvrstu kontrolu i ograničen broj izdanih dozvola za prihvat stranaca.
Hrvatske udruge i katoličke misije
U Njemačkoj u svim većim i manjim gradovima djeluju brojne hrvatske društveno-kulturne (folklor, zborovi), športske i političke udruge. Najstarija hrvatska udruga je Matica Hrvatska, čiji je cilj upoznavanje Hrvata i njihove djece s poviješću i kulturom, te razvoj i jačanje njihove nacionalne svijesti. Kao značajne udruge možemo još napomenuti i ‘Društvo hrvatskih intelektualaca’ iz Münchena, ‘Hrvatski svjetski kongres za Njemačku’ , ‘Hrvatska kulturna zajednica’, ‘AMAC’- Udruženje bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta i Udruga hrvatskih nogometnih klubova Srednje Njemačke.
Uz prve migrante koji su dolazili u Njemačku katolička crkva je već ranih šezdesetih godina osnivala Hrvatske katoličke misije i to u gradovima i na područjima gdje je bila velika koncentracija Hrvata – katolika. HKM nisu bile samo centri pastoralnog rada s hrvatskim migrantima, već i mjesta okupljanja, društvenog života i djelić domovine. One su doprinosile i očuvanju jezičnog, kulturnog i nacionalnog identiteta, te bile i ostale presudni autoritet među Hrvatima. Na području Njemačke (pretežno na području bivše Zapadne Njemačke) djeluje 85 HKM.
Hrvatska nastava i lektorati hrvatskog jezika
Dopunsko školovanje Hrvata organizirano je na dva načina. Prvi način je onaj koji je u nadležnosti Republike Hrvatske (Baden-Würtemberg, Schleswig-Holstein, Berlin, Bremen i Hamburg, Savezna zemlja Bavarska)) i čije učitelje šalje i financira Ministarstvo prosvjete i sporta RH. Drugi način nastave je u nadležnosti ostalih Saveznih zemalja SRNJ, a učitelji potpadaju pod njemačko radno pravo. Po zadnjim podacima HDN u oba modela u cijeloj SRNJ u školskoj godini 2007./2008. pohađalo je 5.980 učenika.
Samostalni lektorati hrvatskog jezika koji nisu u nadležnosti MZOS-a RH:
Institut für Fremdsprachenphilologien- Oldenburg, Georg-August Universität- Göttingen, Johann W. Göthe Universität- Frankfurt am Main, Albert Ludwigs Universität- Freiburg, Otto-Friedrich Universität- Bamberg, Johannes Gutenberg Universität-Mainz, Humboldt Universität-Berlin, Rheinische Friedrich Wilhelms Universität-Bonn, Friedrich-Alexander Universität-Erlangen, Universität Tübingen-Tübingen, Universität Mannheim-Mannheim i Westfalische Wilhelms Universität-Münster.
Datum objave: 23.02.2015.
