Autor: Branko Barbić
Izdavačka kuća Tkanica objavila je krajem prošle godine Dopune hrvatske povijesti, studije i eseji, svezak I. autora dr. Zdravka Sančevića. Kako nisam povjesničar, povijest sam imao samo kao jedan od srednjoškolskih predmeta, suočen s knjigom od 488 stranica, dvoumio sam se hoću li je čitati ili odložiti na policu.
Ali, kako sam za dr. Sančevića čuo još davne 1971. u Perugii od Ive Kisića kad se u iseljeništvu planiralo ustrojiti Hrvatsko narodno vijeće, krovnu organizaciju hrvatskih političkih organizacija i jer sam s njim radio dok je bio predsjednikom saborskog Odbora za useljeništvo, ipak sam se dao na čitanje i to ne ‘brzim čitanjem’ nego natenane.
Bez straha od tabu tema
Nakon početne nelagode zbog čestih kratica koje se rijetko susreću, brzo se otkriva da dr. Sančević ne kani tek dopunjavati hrvatsku povijest do sada nepoznatim ili necjelovitijim podacima koji nemaju nikakva praktičnog značenja za hrvatsku naciju i hrvatski narod danas i sutra. On je svjestan da njegove dopune hrvatske povijesti nisu sve što se o pojedinim temama i cijeloj hrvatskoj povijesti može reći. Izričito naglašava: ‘Predstoji veliki multidisciplinarni napor pri dopunama hrvatske povijesti’.
Svjestan je da njegova istraživanja hrvatske povijesti, sine ira et studio, bez straha od tabu tema koje je trebalo izbjegavati jučer a danas pogotovo, pogoduju tek nekim propalim ideologijama i indoktriniranim nadri povjesničarima.
‘Hrvatski kulturni i znanstveni radnik mora biti zdušni pristalica, pobornik, borac za slobodu Hrvatske, a ne smije biti pomagač šovinizma (hrvatskoga, srpskog ili bilo kojeg drugog koji je negacija slobode Hrvatske’(str.147) životno je načelo dr. Sančevića. U svojem istraživanju a i u životu, uvijek je protiv simplifikacija i generaliziranja. Latinska uzrečica ‘Sancta simplicitas’ ne znači sveta jednostavnost nego prokleta pojednostavljenost.
‘Generalizacije da su svi partizani ili ustaše bili ovi ili ono, jednostavno ne prolaze. U svakoj skupini ljudi postoji širok raspon ljudskih kvaliteta ili zloće, a često i različitih nazora.
Ustaše i partizani politički heterogeni
Tako je u ustaškom pokretu bilo liberala, katolika, socijalista, desničara, ljevičara itd. I za partizane se može reći da su bili politički heterogeni, ali s malim brojem katolika, velikom brojem ljevičara i priličnim brojem velikosrba itd. Osim toga: ‘Pri političkim kvalifikacijama postoji mogućnost promjene mišljenja čovjeka u vremenu’ uvjeren je Sančević. Dokaz tomu je i sudjelovanje u Domovinskom ratu za obranu hrvatskog naroda i stvaranje suverene demokratske Hrvatske, ne malog broja onih koji nekoć nisu bili za stvaranje suverene države Hrvatske. Hrvatsko iseljeništvo, usredotočeno na stvaranje suverene hrvatske države, promicalo je pomirbu Hrvata pa radi toga hrvatski povjesničar fra Dominik Mandić tvrdio je da izvorni hrvatski grb počinje s crvenim poljem.
‘Neobjektivno prikazivanje nedavne prošlosti – rat od 1941. do 1945. na području tadašnje SFRJ se prikazuje pojednostavljeno kao borba protiv stranog okupatora. Budući da je teritorij Jugoslavije za tog rata bio uključen u različita državna područja, apsurd je nastojati ujednačavati tada postojeće heterogene kondicije i prikazivati stvarno stanje generalizacijama’. ( str. 108/9)
Vlado Gotovac je govorio da je Hrvatska mnogopolna. S različitih strana, Hrvatsku i hrvatski narod napadali su različiti osvajači otuda i nerazumijevanje među Hrvatima. Prema tomu gdje je tko živio, oštricu otpora uperio bi prema osvajaču koji je nadirao prema njegovoj rodnoj pokrajini. Iznad toga bili su jaki pojedinci koji su u glavi imali cjelovitu sliku i interese hrvatskog naroda kao npr. dr. Šime Đodan koji je kao maloljetnik partizan bio ranjen u borbi protiv talijanskih fašista u Istri ali je kasnije robovao kao zagovornik stvaranja suverene hrvatske države i slobodu cijelog hrvatskog naroda na njegovim etničkim područjima. Za primjer različnosti državnih područja i uvjeta u kojima su živjeli dijelovi hrvatskog naroda u pojedinim područjima, dr. Sančević iznosi slučaj svoje obitelji.
‘U vrijeme rata moji su roditelj u razdoblju 1941.-1943. živjeli u Brčkom, gdje su bili usredotočeni poslovi moga oca otprije rata: šumska željeznička pruga i pilana. Povremeno bismo dolazili u Zagreb, gdje su prije kapitulacije Italije 1943. prikriveno radili tatini poslovođe i daljnji rođaci hrvatski Židovi Šandor Lowy i Šandor Grünwald. Nakon prve neuspjele opsade i bitke za Brčko u listopadu 1943. branili su ga domobrani 8. Lovačke pukovnije… (str. 350)
Roditelji su pričali djeci da su uvijek od ljudi kupovali i pošteno plaćali živežne namirnice a i svećenici su isticali njihovu urednost i radinost. ‘Narod ti je dobar, samo lijen’, lokalnom fratru rekao je njemački časnik a on to prenio svom puku da bi se trgnuo i provaljanio.
Jednako su pripadnike hrvatskih oružanih snaga doživljavali i muslimani koji su pred četnicima bježali iz Istočne Bosne u Srednju Bosnu i dalje.
HSS između ustaške i komunističke diktature
Dr. Sančević, njegov otac i velika većina hrvatskog naroda u Bosni pripadala je Hrvatskoj seljačkoj stranci koja se, kako piše dr.Sančević našla ‘između ustaškog diktatorskog režima i komunističke diktature’. Da bi nacija bila slobodna, uvjeren je Sančević, osim slobode od agresora, treba biti sloboda iznutra. ‘Stvarno i potpuno ostvarivanje slobode jedne nacije zahtjeva demokratski oblik vlade.’
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije stvarno i potpuno ostvarena sloboda nacije, ali obitelj dr. Sančevića kao i drugi članovi HSS-a nisu išli na rušenje hrvatske države.
‘Etnički i državni teritorij Hrvatske nisu se uvijek poklapali iako je težnja svake nacije da to postigne’. Ne poklapaju se ni danas. Ali, ako Hrvati žele ostati i opstati nacijom, trebaju imati svoj državu. Jakša Kušan, koji je pomno pazio na svaku riječ, u jednom od svojih uvodnika u Novoj Hrvatskoj to je izrazio riječima: ‘Narod bez države, govno je na kiši’.
‘Današnje nezavisne nacije-države u srednjoj i jugoistočnoj Europi zahvaljuju svoju opstojnost dobrim dijelom zaštićenošću unutar prirodnih granica. Narodi koji ih nisu imali poput Avara, Kumana, europskih Turaka i balkanskih Vlaha su jednostavno nestali’ (str. 424.)
‘Hrvati su nacija. Upotrebljavamo termin nacija jer taj obuhvaća hrvatski narod ne samo u etničkom smislu (etinčka grupa) nego i hrvatski narod u državnom smislu). Hrvati su nacija jer vode političku borbu za svoju državnost; bez političke borbe za vlastitom državnošću oni bi bili prestali biti nacija te bi ostali ograničeni na tek jedan narod u etničkom smislu, na jednu etničku grupu. (str. 143). U hrvatsku naciju integrirani su kroz povijest ‘stočarski katolički Vlasi, romanizirani Iliri, Rimljani, Latini…’ ( str. 415)
Odbacuje optužbe o podjeli BiH
Pod naslovom ‘Hrvatska državna politika prema BiH za trajanja Domovinskog obrmbenog rata dr. Sančević piše: ‘Državna politika koju je slijedila Hrvatska bila je tipična politika razmatranja raznih scenarija za svaki od kojih su potrebna specifična rješenja da bi se u tim scenarijima/planovima za preuređenje BiH zaštitile sve tri nacije, religije i civilizacije od zadiranja i podjarmljivanja onih brojnijih ili vojničkih naoružanijih i jačih’. (vidi str. 396- 310)
Optužbe da je Hrvatska htjela podijeliti Bosnu i Hercegovinu, dr. Sančević pobija navodeći konkretne činjenice protiv te optužbe. Hrvatska je prva priznala Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu. Dr. Sančević je bio prvi veleposlanik Republike Hrvatske u BiH. Usprkos vrlo teškim uvjetima, uspio je uloviti Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva BiH i predati mu vjerodajnice 18.prosinca 1992. U veleposlanstvu je dr. Sanečvić pokrenuo tjednik Hrvatska riječ koji je počeo izlaziti 27.8.1944.
Možda mi je promaklo ali dr. Sančević nigdje ne spominje ‘oslobođenje’ jer mu je dobro poznato da hrvatski puk ‘oslobođenje’ naziva padom Hrvatske a pod antifašizmom podrazumijeva diktaturu, nasilje, indoktrinaciju, gubljenje svih prava. Bijes pristalica poražene ideologije koji se obružio na ministra Hasanbegovića, uzaludni je pokušaj da se narodu iz glave izbiju njegova uvjerenja.
Datum objave: 26.02.2016.
