To sve ovisi koliko je netko snalažljiv, školovan, voljan raditi i napredovati. Ja sam na primjer napustila izuzetno dobar posao u Sarajevu i sa nešto usteđevine, tek da pokrijem troškove smještaja, hrane i ostalih osnovnih potrepština za neka 3 mjeseca otišla u Irsku, na turističku vizu.
U ta tri mjeseca sam svakodnevno slala aplikacije za posao i prihvatila prvi koji mi je bio ponuđen uz uslov da poslodavac aplicira za moju radnu vizu. Taj prvi posao je bio u početku bez veze i plaća je bila malo bolja od minimalca ali je plaćala račune. Nakon godinu dana rada, jedan moj kolega s pozicijom iznad moje je napustio firmu tako da sam ja dobila unapređenje i povišicu. I još jednu, nakon još jedne godine i tako sve dok mi druga firma nije ponudila posao na boljoj poziciji i s boljom plaćom.
Nakon nekih 5-6 godina ovdje, moja bruto plaća je bila 60.000 eura godišnje, što je daleko iznad prosjeka od 35.000 eura. Posao je zahtjevao dosta putovanja po cijeloj Irskoj i Velikoj Britaniji, par puta u USA, dosta administracije nakon radnog vremena ili vikendom. Međutim, ja sam bila bez obveza u smislu braka i djece pa mi nije ni smetalo, a i mogao se uzet’ slobodan dan vikendom ili poslije radnog vremena. Na žalost, ta firma je restruktuirana na početku recesije tako da nas je dosta ostalo bez posla.
Ja sam se ubrzo nakon toga udala za Irca i stekla pravo da radim bez radne dozvole ili da imam svoju firmu. Moj muž i ja imamo svoje firme koje zajedno obrću preko milijun eura godišnje, međutim nekih 10-15% od toga ostane nama. To nisu ogromne pare u odnosu na troškove života i poslovanja ali se može više nego solidno živjet’. Često nam se dogodi da se slomimo od posla.
S druge strane, ovdje je standardno radno vrijeme od 9 do 17.30, ponedjeljak – petak. Nema ‘svraćanja’ kod prijatelja bez najave što meni osobno savršeno odgovara.
Treba ti putovnica – ispuniš obrazac, ‘zakačiš’ dvije slike i u poštu. Treba ti Izvod iz matične knjige rođenih – nazoveš telefonom i naručiš ili na internetu. Policija te ne zaustavlja bez veze da traži vozačku ili prometnu OSIM ako ne postoji ozbiljan razlog za to. Bilo što da mi treba, sve ima za kupit’ od smiješno jeftinog do nevjerojatno skupog jer je konkurencija velika i svi se istinski bore za kupca. Neki dan me zezao usisavač star 4 mjeseca. Nazovem proizvođača, kažem da nisam zadovoljna proizvodom, i oni mi u roku od 5 minuta daju kod koji trebam dat’ u trgovini skupa s usisavačem da dobijem zamjenu. U trgovini sve gotovo u par minuta i ja sva sretna nazad kući s novim usisivačem. I tako milijun stvari.
Ovdje ima brdo Iraca koji su totalna sirotinja i žive od socijalne pomoći. Taj sloj društva čine oni koji niti su radili niti imaju namjeru radit’.
Ja smatram da bilo ko može dobro živjet’ bez obzira na to gdje se nalazi sve dok je u društvu koje mu omogućava da se školuje, usavršava, pošteno radi i pristojno zaradi, te da mu je plaća isplaćena na vrijeme. Na žalost, Bosnu ubi nepotizam i korupcija što po meni eliminira preduslove za pošten rad, poštenu zaradu i samim tim normalan život za većinu građana.
Datum objave: 09.08.2014.
