Pogled iz iseljeništva

Mi smo Hrvati, osim Turaka, mogli biti ponosni da smo u Njemačkoj tiskali u njemačkim tiskarama svoje novine na hrvatskom jeziku, tako da smo istoga dana kao i naši sunarodnjaci u domovini čitali isti broj Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije, pa smo i tim putem bili neposredno povezani s Hrvatskom. Preko  interneta smo bili još bliži, CroExpress i Fenix, platforme su koje su velikom brzinom mijenjale sadržaje i munjevito reagirale na zbivanja u Hrvatskoj i susjednim zemljama.

No po svome sadržaju CroExpress se razlikovao od ostalih internetskih platformi na hrvatskom jeziku, naime gotovo isključivo se posvetio događajima u hrvatskoj dijaspori, od Finske do  Ognjene zemlje u Čileu, od Irske do Rumunjske. Ta povezanost je nenaplativa, sadržajno je domaća, europska i svjetska.

CroExpress je najprije djelovao u Njemačkoj da bi se preselio u Austriju i tako bio još bliži domaćim, hrvatskim zbivanjima.

Ali to nije sve jer je CroExpressu, a prije svega njegovoj glavnoj urednici Marini Stojak, bilo važno da se u široj javnosti čuju njezini prijedlozi o važnim pitanjima povezanosti naše države s inozemnim Hrvatima, a koje ona neumorno ističe još od 2009. godine, a takvih je, prema informacijama od prije godinu dana bilo više nego u domovini.   

Možda se u tome jedino Irska može mjeriti s Hrvatskom.

Poznate su velike irske kolonije u Americi, a i hrvatske u istoj zemlji te u Njemačkoj i ostalim državama Europske unije. Da bi se prepoznatljivost Republike Hrvatske učinila vidljivom u zemlji podrijetla i svijetu glavna urednica CroExpressa predlagala je, kad nitko nije, da se u Hrvatskoj uvedu i usvoje i zakonski reguliraju dani, tjedan ili godina hrvatskog iseljeništva.

I danas kad je donesena odluka da se svake godine u posljednjem tjednu mjeseca svibnja u Hrvatskoj priređuje „Tjedan Hrvata izvan domovine“, njezino ime se nigdje ne spominje.

To je, u lipnju 2022. godine, na društvenoj mreži Facebook, jedino obznanila zaslužna hrvatska intelektualka i diplomatkinja dr. Tuga Tarle, koja je, među ostalim uznastojala da se u Rijeci podigne „Muzej hrvatskoga iseljeništva“.

A sve u svrhu jačanja povezanosti domovine i dijaspore tako da se više nikome ne dogodi ono što sam doživio na frankfurtskom Svjetskom sajmu knjiga kad me je jedan tamnoputi nakladnik iz Afrike zapitao iz koje sam zemlje, a ja sam mu odgovorio Kroiša, Kroiša, Kroiša, a on se nasmijao, raširio ruke i povikao, Šuker, Šuker, Šuker. Za njega su uspjesi hrvatskoga nogometa bili istoznačni s postojanjem Republike Hrvatske.

A tko je u iseljeništvu najviše učinio da to ne bude tako, bili su CroExpress i Marina Stojak.

I onda kad se užurbala diskusija o „Hrvatskom tjednu“ njezino je ime nestalo iz javnosti kao mjehur od sapunice. To je u najmanju ruku neobično, ako ne i podmuklo, jer bi se to moglo označiti „krađom intelektualne vrijednosti jedne javne osobe, što je pak kažnjivo.

Možda je po srijedi tipično hrvatski jal iliti ljubomora nekoga tko se osjeća zakinut u javnom životu. Možda  nemar nekoga tko prepisuje tuđe tekstove itd. No u interesu je hrvatske javnosti u domovini i dijaspori da se taj promašaj ispravi u koristi oštećene Marine Stojak, a ovaj tekst je početak tih opravdanih ispravki autorstva prijedloga o „Tjednu Hrvata izvan domovine“. 

Pozvani su svi koji djeluju u javnosti da se uključe u ovu korekturu, posebice jer Marina spada u viđenije javne djelatnike među inozemnim Hrvatima. Netko će reći da ovo izostavljanje jednog vrijednog imena iz inozemnog hrvatstva nije baš neki veliki propust, no mi smo drukčijega mišljenja.

Evo zašto je uklanjanje jedne nepravde iz javnosti važno.

Ponajprije, mi koji živimo u inozemstvu postali smo tijekom vremena neka vrsta uzora za domaći svijet pa ako to zanemarimo ljudi će rezignirati i govoriti „kako je Balkan svuda“ što nije,  sjetimo se samo koliko je njemačkih javnih djelatnika izgubilo doktorsku titulu jer su u svojim disertacijama navodno zaboravili imena autora citata, bilo ih je na stotine.

S druge pak strane neki su proizvodi u slavenskim jezicima postali imenice i tako ušli zasluženo u vokabular tih jezika. U ruskom jeziku su vokzal i karandaš istoimeno naziv zs kolodvor i olovku, a to su bila imena francuskih tvrtki koje proizvode navedene predmete. U nas je to kalondont, dakle pasta za zube i naziv tvornice koja ju je prva upotrijebila.

Zamislimo koliko bi vlasnici elektromotora za automobile zaradili silnih para ako bi dobili samo nekoliko postotaka od prodaje motora toga imena, imena našeg zemljaka Nikole Tesle koji je, među ostalim, bio ponosan na svoju hrvatsku domovinu. Budimo slični Tesli, postižimo rezultate u našim strukama, posebice kad je riječ o medijima, a naša će nas djela dovoljno štititi od predrasuda, podvala i prešućivanja. 

Dakle, kolegice Marino Stojak Vaša djela govore sama za sebe pa time i za Vas dok će istina prije ili kasnije pobijediti i one koji Vas prešućuju.

Autor: Gojko Borić, Köln Datum objave: 18.02.2026.